Pregled posta

Roman o ranjenim ljudima - pun humora, meke pornografije, povijesti i atipičnih (ili baš tipičnih ) ljudskih odnosa.

Je li "Drvo bez imena" osobna ispovijed? (Drago Jančar je u prvi razred osnovne škole išao oko 1955, pa bi Zala mogla biti njegova učiteljica.) Je li roman koji se nalazi pred nama, unatoč kulisama trgovačkog centra, po svojoj biti povijesni? Ako je povijesni, u koju bi ga podvrstu valjalo smjestiti? Iz kakvoga pogleda na povijest proizlazi? I što može reći današnjem čitatelju? (...)

"Drvo bez imena" stvarnosni je tekst o ranjenim ljudima. A istodobno je i tekst s humorom. Jer sve započinje pripovjedačkom žicom jednog ženskara, arhivarevim prelaskom u stilski registar meke pornografije. Jer, naposljetku, za Lipnika i njegovu ženu sve ovisi o tome što na japanskom znači riječ skebe.

Blagost ove knjige raste iz dugoga i sjetnog razmišljanja, ali i iz kratkih, blještavih trenutaka, kada se samosvjesno osmjehne vještina.
(Katarina Marinčič)

***

Drago Jančar rođen je 1948. godine u Mariboru. Živi u Ljubljani. Studirao je pravo, radio kao novinar i filmski dramaturg, a duže vrijeme bio je i slobodni umjetnik. Godine 1975. bio je osuđen i zatvoren zbog "neprijateljske propagande". U prijelomnim godinama 1987-1991. bio je predsjednik Slovenskog centra PEN-a Godine 1985. boravio je u SAD-u kao dobitnik Fulbrightove stipendije za umjetnike, a godine 1988. u Njemačkoj kao dobitnik Bavarske stipendije za pisce. Najprevođeniji je slovenski autor.

Hrvatskim čitateljima poznat je po književnim radovima objavljenima u časopisima, po romanima "Polama svjetlost", što ga je preveo Vlado Gotovac, "Katarina, paun i jezuit", polemičkoj knjizi "Izvješće iz devete zemlje" te po dramama. Komad "Veliki briljantni valcer" uprizorilo je Dramsko kazalište Gavella. Dosad je na hrvatski prevedeno desetak njegovih djela.