SUSRETANJE
Prekrila se lovorom i probudila mlađom,
onom otprije, djevojčicom,
s oguljenim lakom na nožnom palcu,
onom malom, koja skida svoje čitave japanke
i hoda smijuć se po užarenom i oštrom šljunku
iz čiste solidarnosti,
zbog tuđe potrgane japanke,
ona ista, koja će izaći slobodno iz kuće, u piđami,
vesela što to nitko nije primjetio.
Kosa boje meda i zlaćana zrnca sunca oko zjenica,
strah i privlačnost zvjezdica noćnog mora,
prvi stihovi zapisani na uzavrelom pijesku nekog davnog ljeta,
kad je čvrsto odlučila da ne želi odrasti i pisati tugaljive pjesme,
jer tko mora otići, ionako će otići,
"kaži zbogom i izbriši sve tragove njihovih stopa".
Utrljala je malo kadulje na uspavana zapešća i postala
onom otprije, djevojkom,
onom istom zbog koje se ne isplati spavati,
zbog koje će doći odmah iza noćne smjene
i cijeli dan je ljubiti na plaži, ispod stabla, pa u moru,
dok ne zaboli trbuh od silne želje,
i ručnik nalik garsonijeri ne zamiriši na ljubav,
hodati po užarenoj magistrali koracima od sedam milja,
jer u njenim je očima pronašao zlaćana zrnca sunca,
a u kosi prepoznao isti strah,
da ga više neće htjeti imati daleko,
daleko od sebe.
Još su tu, obje,
iza svake pore u koju može se uvući more,
pocikuju od veselja, ko odapete strijele,
i pogrešne ljude znaju zaobići
kao da ih nikada nisu ni srele.
Post je objavljen 17.07.2010. u 22:39 sati.