Pregled posta

Intervencija 3

photo by misko

Intervencija


Tri


Stojeći ispred same Vijećnice, privukla ga je žamoreća ljudska gomila, radoznalost se probudila u njemu, ali joj nije odmah želio udovoljiti, Milojko, pravog imena Milivoj, je sa novinama u ruci gledao u gomilu ljudi koja je rasla ispred njegovih očiju. Postajala je sve veća i sve glasnija.
Milojkov se pogled prikovao za vrh monolita koji se crnio iznad ljudskih glava. Kao i svi ostali, i on se pitao koji li bi to vrag morao biti? Ali nije želio pridružiti se gomili, postati dio nje. Oduvijek je mrzio gomilu, obično krdo, kako je on to nazivao. Volio je samoću i osjećao se neugodno među mnoštvom. Zbog toga nikad nije odlazio na mjesta gdje se okuplja mnogo ljudi. Nikad u svom životu nije bio na nogometnoj utakmici. Jedino mjesto na kojem je mogao otrpjeti mnoštvo ljudi oko sebe, bilo je kino. Zavaljen udobno u svojoj stolici, pratio bi radnju filma i isključio se od mnoštva oko sebe. Prestali bi svi ti ljudi postojati. Bio je sam. Sa junacima na filmskom platnu.
Milojko se pitao, prići ili ne monolitu, ali se onda zbog toga ljutne na samog sebe. Osjećao je kao da ga monolit zove. Zar će udovoljiti tako priprostoj znatiželji? Neće! Baš ga briga što je ona crna gromada.
Krene lagano se udaljavajući i raširi novine, da bi preletio pogledom po naslovima. Dvoje mrtvih u prevrtanju automobila na samom ulazu u grad. Tučnjava u noćnom baru. Pijani nasilnik pretukao majku i suprugu. Lokalni političar osumnjičen da je primao mito. Požar kod ...
Milojko otpuhne i odbaci novine u prvi koš za smeće na kojeg je naišao. Uvijek se pristojno ponašaj, bio je njegov moto. Ne privlači nepotrebno pažnju na sebe. Sad je već bio prilično udaljen od one gomile, ali je i dalje njen žamor dopirao do njega. Tiho, jedva čujno. Kao da ga zove.
Još dvije ulice i stići će na odredište. Kad mu je njegov ortak javio lokaciju stana kojeg treba opelješiti, Milojko se malo ljutnuo. I prvi put podviknuo na svog ortaka koji mu je dojavljivao koji su i kad su stanovi prazni.

- Čovječe! - ljutnuo se Milojko . - Pa to je u strogom centru grada.
- Neka te to ne brine - rekao je njegov partner. - Sasvim sam siguran da se stanari neće vratiti još nekoliko dana. Ta je informacija potvrđena.
- Ma ne brine me to - rekao je Milojko . - Stan je u strogom centru i tu je uvijek opasno raditi. Pa znaš to i sam.
- Znam - priznao je ortak. - Ali mislio sam, ovog puta možemo učiniti iznimku.
- Zbog čega? - upitao je Milojko .
- Pa zbog monolita.
- Kakvog monolita? - Milojko je tad prvi put čuo za čudo koje se pojavilo usred noći ispred Vijećnice.
- Koga briga za to! - obrecnuo se ortak. - Svi su okupirani monolitom, svi kao začarani bulje u njega. Prepuno je ljudi i pajkana tamo, nitko na ništa drugo niti ne misli. Idealan je trenutak za naš posao.
- Moj posao - rekao je kiselo Milojko. - Ja riskiram.
- Prođi pored Vijećnice - preporučio mu je ortak. - Pogledaj situaciju, ocijeni je i odluči što ćeš dalje. Pozdrav!
Milojko je strpao mobitel u džep laganih platnenih hlača i uputio se prema rečenom mjestu i uvjerio se da njegov ortak ima pravo. Situacija je više nego pogodna. Svi bulje u to čudo, uključivši, kako se čini, i sve pandure u gradu. Učiniti će to. Očistiti će stan i kad plijen spremi na sigurno mjesto, vratiti se i pogledati monolit, doznati o čemu se to radi.

Milojko se popne dva kata i osluhne na tihom stubištu: ništa se ne čuje. Osim lagane glazbe koja dopire sa vrha peterokatnice. Ništa ga ne sprečava ući. Samo da otključa vrata, što je za takvog majstora sitnica i za čas će obaviti posao.
Umjesto da otključa vrata, Milojko se naglo okrene i spusti niz stepenice. Kasnije. Kasnije će to učiniti. Prvo će se vratiti do monolita, probiti se kroz mnoštvo koje prezire i dotaknuti monolit. Odjednom je osjetio silnu želju za tim dodirom i znao je da, ukoliko ne udovolji toj nerazumnoj želji, neće moći ni posao obaviti kako treba. A to nije želio. Nikako.
Bio je najvještiji provalnik i lopov u gradu. Radio je svoj posao već gotovo trideset godina, počeo je kao dvanaestogodišnjak i još nikad nije bio uhvaćen na djelu. Bio je bez dosjea. I ponosio se time. Silno ponosio, jer koliko zna, jedini je u čitavom gradu toliko uspješan. Naravno da su ga sumnjičili, ali nikad mu ništa nisu uspjeli dokazati.
Ugleda iz daljine gomilu ljudi koja je još više narasla i požuri prema njoj. Što prije dotakne vražji monolit, prije će se vratiti na posao. Upotrijebivši svoja široka i snažna ramena, probijao se grubo prema svom cilju, pristojno se osmjehujući ljudima koje bi odgurnuo, pa se oni nisu ljutili. Naprotiv, kao da su shvaćali njegovu želju, prijazno bi mu se osmjehivali.
I onda se nađe točno ispred crnog i visokog monolita i više nije bilo ni jednog ljudskog tijela kojeg bi bilo potrebno odgurnuti.
Zaprepastilo ga crnilo predmeta. Takvu crnu boju nije još nikad vidio. Oprezno, podsmjehujući se samom sebi zbog toga, Milojko pruži ruku i pritisne dlan na crnilo pred njime. Tijelom mu prostruja topli val. Uživao je u njemu beskrajno i želio da trenutak potraje. Samo je to bilo važno. Ništa više.
Ali ga iz sanjarenja i divne opuštenost otrgne glas koji mu je grmio u samo uho:
- Dosta je bilo! - vikao mu je mladi policajac, sa zaprepaštenjem je Milojko ustanovio jedva otvorivši oči. - Daj i drugima priliku.
Milojko se zbunjeno osmjehne i bez riječi protesta napusti mjesto na kojem se osjećao ugodno kao nikad do tada. Progura se ponovo kroz gomilu, ovaj put u suprotnom smjeru. Stane na sam rub gomile, izvadi mobitel iz džepa i nazove ortaka.
- Predomislio sam se - reče glasom kojem se nije moglo proturječiti i ne primjećujući uopće okolinu. - Neću obaviti posao!
- Ustrtario si se ... - začuje i prekine vezu: nije ga briga što njegov ortak misli o njemu.
Snažan zvuk automobilske sirene ga vrati u sadašnjost. Milojko pogleda iznenađeno: pa ovo je strogo pješačka zona. Od kud automobil ovdje? A onda ugleda kamione sa dizalicama i sve mu postane jasno. Ukloniti će monolit! I osjeti silnu uznemirenost zbog toga. Zatim nastupi žalost. Pa sve to nadvlada radoznalost.
Kako će se događaji ovog vrućeg jutra dalje odvijati? Pričekati će. Pogledati. Ionako se ispred njega pruža dan bez obaveza. Udovoljiti će svojoj radoznalosti.
Nagonski se pomakne malo u stranu, dalje od gomile, ali nije osjećao da ga gomila smeta, više se pomaknuo navike radi koje se dugi niz godina pridržava. Gledao je kako policija blago i obzirno, što mu je bilo nadasve čudno, moli ljude da oslobodi prostor, dok su prema monolitu puževom brzinom pristizala kola "Parkova, nasada i čistoće".

( sutra novi nastavak )

Copyright © 2010. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

Post je objavljen 17.07.2010. u 14:20 sati.