Mi živimo u situaciji posvemašnjeg plutanja, u kojoj su gotovo svi događaji slučajni, u kojoj su gotovo svi pothvati bez nacionalne fizionomije, u kojoj je moguće da Hrvatska postane bilo što: obična europska provincija, potpuno devastirana, europsko smetlište, prostor tehnološki zastarjelih programa, europska spavaonica, prostor jeftinog i nezaštićenog turizma… – dakle, bilo što od onoga što Europa, koja nam je u svakom pogledu superiorna, može namijeniti onima koji ne odlučuju sami o svojoj sudbini u skladu sa svojim zamislima…
Ako hrvatski Sabor u tom pogledu ne donese odgovarajuće odluke i ne zaštiti Hrvatsku tako da čuva i razvija svoju osobitost, vlastitu fizionomiju, onda možemo očekivati sudbinu onih provincija koje o sebi niti odlučuju, niti imaju svoje djelotvorno mjesto u svijetu kojem pripadaju.