Povjerenje u svečenike koji ne žive životom Isusa Krista je teško.
U manjim sredinama gdje se sve zna, crkva je središte života.
Svečenici današeg vremena teško se nose sa vremenom.
Povjerenja u njih je sve manje.
Posljedica je da sve manje vjernika dolazi na mise.
Oltar je postao u nekim slučajevima mjesto političkih govora a ne govora sljedbenika Isusa Krista.
Do kuda to ide ne znam.
Toga nije pogođena samo Katolička crkva več i ostale religije.
Dolazi nam poglavar Katoličke crkve. Veliki svečenik.
Možda je krivo vrijeme za to jer je izborna godina i vladajuča stranka će to iskoristit za dodatne bodove kod vjernika.
Dali će i on govorit koga da izaberemo na izborima i tako se umještat u naše živote teško je govorit. Sigurno će dati neku poruku.
Kriza je. Ljudi sve teže žive, a naši posvečeni ljudi i dalje u večini žive u izobilju. Neki i dalje biraju s kim će komunicirat i kome će biti u službi.
Malog vjernika nitko neće.
Dolazi nam dan bolesnika.
Ove godine rade se akcije po bolnicama današnjih gubava.
Redovnice u bolnicama daju sve od sebe i zbilja su primjer njima.
Samo svečenika je sve manje, a posla je puno.
Na kraju znam da sam opet oštar.
Svim svečenicima, redovnicama i redovnicima kao i laicima koje su svoje živote posvetili crkvi želim svako dobro za njihov dan.
Post je objavljen 02.02.2011. u 10:10 sati.