Na stijenama, pored mora, skupljale su se ptice.Letjele su u jatu preko mora i preko planina i često slijetale na stijene morske obale.Među njima bila je prekrasna ptica posebne ljepote ali i posebne ćudi.Stalno je sanjala da se jednoga dana vine iznad granica i upozna zvijezde.I kad je u svojoj osami najviše utonula u čežnju, iznenada odluči i odleti na zvijezdu. Na zvijezdi je bila sama pa je pokušala razgovarati s njom ali zvijezda je svaki puta odgovarala bljeskom. Pokušala je razgovarati s mjesecom ali on se samo ponekad okrenuo i promijenio oblik.Kada je ptica shvatila koliko je usamljena, vratila se do stijena na kojima je ostavila svoje jato ali tamo nikoga više nije bilo, samo puste stijene. Tada joj se obrati more:"Prekrasna ptico što gledaš u visine, spusti pogled i pogledaj moju ljubav prema tebi. Pogledaj moju tugu zbog tvoje tuge i moju radost zbog tvoje sreće. !"Tada ptica shvati koliko je izgubila vremena gledajući u visine i lutajući iznad neba u potrazi za nečim što ne postoji. Ono čemu je težila, bilo je pored nje a ona to nije nikada prije vidjela. Ipak, bila je sretna jer sad je imala more s kojim je zauvijek ostala u vječnom prijateljstvu i druženju.
Post je objavljen 16.07.2010. u 13:14 sati.