Nisam se tome nadao.. dobro možda se jesam nadao ali nisam to očekivao, ali čini se kako ću ( ipak ) i ja na more... aha!
Ne da se kupam ili tome slično ( sjetimo se Makarske - bio 14. dana i nisam ni noge namočio ), već moje srce ide radi nje...
Stvarno se ponekad počnem pitati znamo li mi koliko je život čudestan? Kako te u jednom trenutku sve slomi i baci na dno a već u sljedećem zaboraviš na sve što je bilo jer ti se iznenada sunce nasmiješilo i rastjeralo ti crne oblake!
Tako je i sa mnom! Bog zna da sam živio veoma turbalentno ( se tako piše ili ne? ) i da su svi moji prijatelji ( njih troje ) već navikli da kad me nazovu i pitaju što ima da pola sata slušaju avanture kojih se ne bi posramio ni Indiana Jones!
Posljednjih 6. mjeseci doslovno sam proživljavao pakao i nisam vidio nikakvog izlaza iz njega! Na stranu što sam ja uvijek pozitivan tip ali koliko dugo možeš sebe uvjeravati u bolje sutra kad te svako to sutra još više " ubije!" Bilo je trenutaka kad sam poželio nestati sa ovoga svijeta i kad sam tvrdoglavo uvjeravao sebe da nikome neće biti žao.... ali kao što rekoh sunce je zasjalo i sad mi se sve čini kao san!
Moje je sunce bilo nestalo na neko vrijeme i kao i junaci knjige koju pišem živio sam okružen tamom... Sad se sunce vratilo još jače i ljepše nego prije i još uvijek želi mene obasjavati...
Kažem vam bit će to divno ljeto... eto!
Post je objavljen 16.07.2010. u 09:22 sati.