Marketing
Long time no internet
Uf odkud počet. Od zadnjeg javljanja puno se toga izdogađalo a opet nam se čini da nam je svaki dan isti. Rekoh bit će bolje kad Ernes dođe s laptopom a ono još gore 
Ma nije nam se ni dalo tlačit više ikoga za laptop, ili svi negdje jure pa imaš 5 minuta za javit se rodbini, prijateljima, pregledat mailove, pisat blog, ma jednostavno prekomplicirano i prenaporno pa smo se neko vrijeme malo odlučile odmorit i pričekat bolje dane. A u međuvremenu (..naći ću joj zamjenu.. da, fale nam narodnjački klubovi) Mr. Goodbar je valjda skužio da koristimo njihov internet na veliko pa su nam ga iskopčali ili šta već, uglavnom razdoblje brzog, jednostavnog i besplatnog interneta je prošlost. Ali kako smo odustali od bilo kakvog seljenja i promjena tako smo bile primorane nać druge načine za uljepšat si boravak ovdje. Pa smo tako uselile pred nekih dva tjedna u novu sobu, isti stan, tu imamo struju i internet (da, btw samo dvije sobe od njih 9 koje se koriste imaju po dvije utičnice, ostali koriste one u dnevnom 
), a i napokon je Kuža skupila dovoljno dolara za novi latop! Mala slatka Toshiba, 500 dolara, kod nas vidim da se cijene sličnih kreću oko 800 - 900, ne mogu nać točnu cijenu za baš ovaj moj model, ako netko ima viška slobodnog vremena, model je Toshiba L505D GS6000 pa eto, proguglajte 
. U kolekciji kupljene robe tu su još i pokoje Kovine Guess štikle i zimsko krzno, pokoja majica iz Bostona, torbice, putna torba, ma ima ženske ima sve osim dolara u džepu. Toga nekako uvijek fali. Počet ćemo štedit za putovanje neznam kad, valjda kad se vratimo u Rijeku pa za sljedeću godinu Ovaj Maine nam se toliko dopao da smo se već bacile u potragu za zelenom kartom 
Šalu na stranu. Upravo pokazujem Kovi cigana iz Novog Sada ili odkud već, onaj 'će da izađem na televizor' jer joj nije bilo jasno šta mi to znači 'ima ženske ima sve'. Ne mogu vjerovat da nije to vidjela. Hit youtubea 2008 godine. A sad kaže da joj je ipak poznato. Pa naravno da je, cigić se proslavio na veliko 
. Dobro sad stvarno. Totalno sam skrenula s teme. Zadnje što smo se još trudile pisat je ostalo na papiriću koji smo pisale na host stationu u Surfu, to je bilo dan poslije odlaska u kino i Sex & The Citya 2, pa eto sad ću to samo prepisat jer mi se ne da uređivat 
Ide ovako: "Jučer smo kupile loptu za odbojku, a s obzirom da nije bilo vrijeme za sunčanje smo se malo dobacivale. Iako smo optimistično legle na ručnike, Kova se čak i namazala uljem za sunčanje a oblaci kao da će pljusak svaki tren. Ali Kova kaže da moramo potrpit malo kako bi se mogle hvalit na fejsu da smo išle na plažu. A navečer pošto je bila srijeda, a srijedom mi 'Rvati idemo u kino, jel, spremile se mi, obule štiklu, napudrale se, Ernesa pod ruku i odosmo mi u Saco gledat Sex & The City 2. Neznamo dal je to zbog naše ufuranosti jer gledamo taj film ovdje ali bio je sto puta bolji od prvog dijela. Abu Dabi Du 
. Bile smo glavne frajerice u kinu, a možda i zbog toga jer smo bile pa skoro i jedine. I dok smo se mi cerekale na Jude Law i ostale fore, Ernes je svaku minutu sve bolnije uzdisao. A film traje dva i pol sata pa probajte zamislit glasnoću tih uzdaha. I tako pune dojmova, očarane Facom na kraju filma, krenule mi 'doma' u OOB ali ne možemo dalje od Saca; niti teta u kinu niti barba na gas stationu neznaju di bus staje. Pa smo se odvažile (čitaj zavrnule nogavice onako kao iz filma ) i stopale. Stala dva dečkića, konzultirali se o sigurnosti sjedanja s njima u auto, Ernes dao zeleno svjetlo a dečkić gas i eto nas ubrzo pred kućom ali 10$ lakši (i dečki bi u kino a toliko i košta karta). Ulazimo u stan opijene scenama sexa ali još više mode iz filma i prepričavamo dojmove cimerima, a ono niti traga oduševljenja, Bjeloruskinje nisu čak gledale ni S&TC1, niti serije, nevjerica. Poražene, nakon cijelotjednog partijanja, odlazimo na spavanje prije ponoći 
. Iako smo prethodnu noć lomili mi Hrvati do jutarnjih sati, ne mareći za cimere koji možda i rade sutradan sad se povlačimo u odaje i govorimo "Molimo vas da ugasite muziku (koja se jedva i čuje) i krenete svatko u svoju sobu na spavanje". Opet NE nailazimo na razumijevanje pa se našoj zajebanciji od srca smijemo same."
Smiješno je bilo čitat i pisat ovo sad nakon mjesec dana, kako smo bile sretne i ufurane 
. Nevjerojatno kako se stvari brzo mijenjaju ovdje. Mislim i dalje smo sretne i ufurane, samo ne u iste stvari
Tjedan nakon toga smo imale dva dana slobodno pa smo iskoristile to vrijeme za posjetu Bostonu, ovaj put turistički. Frendica Gruja je dobila puni i svježi izvještaj još iz vlaka kad smo se vraćale, a mogli ste već primjetit da sam vrlo lijena za uređivanje tekstova pa eto tako slijedi još jedan copy/paste:
"Joj bilo je predobro, sad se pravimo da u biti živimo u Bostonu a u Old Orchard idemo samo na vikend Obišle smo skoro cijeli grad, neću te sad zamarat sa građevinama, moram još složit cijelu priču pa ću je napisat na blogu (yeah right ), uglavnom, grad je prekrasan ali nema veze sa američkim stilom, to ti je mala Engleska tamo, neznam, jednostavno arhitektura, feeling, doduše ljudi baš i ne, ima svega, ali luđaci nekako prevladavaju 
. Studentski grad uglavnom. Jučer smo došle oko podne, ostavile stvari u hostelu i otišle u centar, kupile karte za subway za cijeli dan da se možemo gubit što i jesmo 
Centar u biti i nije toliko velik pa možeš sve proć pješke, vozile smo se u pedicapu, bile u Cheersu, u Common parku lovile vjeverice, u Quincy Marketu ručale chowder od jastoga i školjki, bile u shoppingu, ma trčanje cijeli dan, navečer smo se našle s onim Mislavom s kojim sam se dopisivala još iz Hrvatske i s onim Marinom iz Bjelovara kojeg smo upoznali na ambasadi, otišli u neki pub popit cugu i malo popričat jer smo morale hvatat zadnji vlak u hostel. A da hostel presmiješan, stavili nas u apartman sa nekim Englezima, mislim imali smo mi svoju sobu koju smo zaključavale ali opet, čudno ti je 
Nismo se stigle baš s njima upoznat a nisu ni oni baš bili nešto druželjubivi U kući pored nas bio neki party, ekipa neka pijana, razbijali nešto, muzika na max, ali ajde, imamo mi to i u OOB-u 
Zaspale ko klade. Danas se probudile, ostavile stvari na čuvanje u hostelu do navečer i opet u downtown. Obišle Newbury street pun dućana, naletile na Alda i Zaru! Onda smo bile u public libraryu, ajme ma kakva knjižnica, ogromne čitaone, nekakve izložbe, restoran, a u centru te zgradurine predivna fontana! I cijelo vrijeme ti mi pričamo kako ćemo ić gledat taj Blue Man Group, presuper predstava, i krenemo kao kupit karte a fotići i meni i Kovi mrtvi 
I šta ćemo, niš, do hostela napunit baterije, nemamo šta radit bilo gdje bez njih. Otišle, vratile se natrag, idemo kupit karte, a ono predstava u 8 i to ful loša mjesta a nama u 11 vlak kreće za OOB, ne bi stigli jer to traje sat i pol a još smo se morale vratit u hostel po stvari, ma komplikacije samo takve. Ej u dva dana smo 6 puta putovale prema tom hostelu, a ima vožnje subwayem jedno pol sata.. I niš, šta ćemo, idemo do aquariuma, imaju pingvine i morske pse tamo Zatvoreno i to, nema veze, slikali tu lučicu i krenule prema maloj Italiji, ajme koji kvart, sve talijanski restorani, dućani, kuće, čak smo i neke talijane vidjele I uglavnom cijelo vrijeme smo kao pratile tu red line, to ti je neka linija koja ti ide po cijelom gradu i prolazi sve poznate građevine i spomenike, kao neki put revolucije, i trebao nas je odvest do Charlestown mosta ali smo se izgubile i našetale previše pa smo mi provele svoju revoluciju i skratile si put 
Tamo je i TD garden, u sklopu kojega je i naša stanica za vlak što sam ja skužila tek danas a bili smo tu i kad smo došle tek u Ameriku. Još se ja slikala s Garnettovom slikom na stupu i gledam pa šta to tu radi Balkanac, šta ćeš. Joj raspisala sam se a nisam ni pola napisala šta sam htjela, ajme šta će tek bit kad blog budem pisala (ahahaha dobra mi je ova 
)..."
O toj ufuranosti pričam. Da neznam da sam ovo ja pisala bi sad okretala očima. Sve u svemu lijepo nam je bilo. Natrčale smo se za poludit ali vrijedilo je svake minute i svakog dolara. U 10. mjesecu se vraćamo ponovo vidjet Blue Man Group, Aquarium, Fenway Park i čega se još sjetimo po putu, naš skoro pa bivši sunarodnjak Milas se velikodušno ponudio za smještaj na dan, dva, valjda ćeš održat obećanje kompa 
Još jedna novost, stigli nam Riječani živjet i radit s nama, dvije djevojčice i jedan dječak, nisam ih pitala kako stoje s javnim eksponiranjem pa zasad bez imena 
. S njihovim dolaskom shvatila sam kako mi u biti fali naš mentalitet i razmišljanje. Crno bijeli svijet u usporedbi s Rusima i Amerima. Bugari su još tu negdje ali oni su ovdje u manjini. Napokon se kupaona i dnevni održavaju koliko toliko čistima, napokon se sluša dalmatinska pisma i hrvatski treš iz 80ih uz čašicu dvije jeftinog whiskeya iz Rite Aida. Dosta mi je više bilo onog razglabanja o poslu i onog pesimizma. Jednostavno smo opušteniji i zabavniji narod. Nisam sigurna da bi bez ovog iskustva ikad došla do te spoznaje .
Na poslu sad već mjesec dana radimo u kuhinji, iako zvuči lošije zapravo je puno zabavnije i lakše u jednu ruku od onog hostesiranja na ulazu, tamo je monotono, niš se previše ne događa, u kuhinji je ekipa super, stalno negdje trčiš kad je busy, jednostavno vrijeme prolazi brže. Uglavnom sad puno zadovoljnija odlazim na posao 
.
Što se tiče zabave i izlazaka, bili smo par puta u ovim barovima ispod nas, Galaxy i Mr. Goodbar, obično u vrijeme happy houra kad je sva cuga 2$ , na pieru u 'discu', tu i tamo se zalomi neki after party u stanu, neki internacionalni party, neka poker večer, ma bitno da je maskenbal. A OOB je oživio u svakom pogledu, svaki tjedan sve više ljudi, svaki vikend nova frka u East Grand Avenue (naša, glavna ulica). Pred neki dan izbila masovna tučnjava, dan poslije uhićenje nekih kmica, ma ima svega. Nije ovaj Maine ipak tako Lame
Zaključujem ovaj iscrpljujući post sa mislima kako je zapravo još uvijek čudan osjećaj biti ovdje. Čudna je i sama činjenica da se moliš Bogu iz Amerike a ne iz Hrvatske kao pred skoro 2 mjeseca. Još čudnije postaje kad o svemu tome počneš razmišljat na engleskom. Onako, u sebi. Pa onda još počneš i razmišljat o tome kako je čudno to razmišljanje o razmišljanju na engleskom. Razumijete me? Jednostavno je fucking weird sometimes.
Post je objavljen 16.07.2010. u 05:05 sati.