Marketing
Zvijezda vodilja : ON / OFF
U mjesecu smo srpnju, najljepšem i najružnijem mjesecu. Odvaja kalendarsku godinu na dvije polovice, ljetno je godišnje doba kad sunce i vrućine caruju, mjesec je to u kojem si rođena i u kojem si prestala biti. Čini mi se kao da se prvu polovinu godine pripremam za dodatnu težinu Sizifova kamena kojeg guram uzbrdo, a drugu polovinu se oporavljam od kotrljanja natrag, na početak. Vrijeme je sjećanja na tvoje rođenje, tvoje djetinjstvo, na najljepše što mi je život podario … da… kad ne bi bilo 1. srpnja 2006., tog dana koji je sve uništio.
Na poslu nas je preostalo još nekoliko, nemam trenutno nikakav veći zadatak ili projekt u kojeg bih zaronila do dna, nedostaju mi gužva, stranke, kolege… bilo tko i bilo što, samo da nemam vremena, samo da ne mislim, samo da se ne prisjećam. Ali mislim. Pa me danas sam „sotona“ potjerao na pretraživanje internetskih bespuća, ali s jasnim ciljem, vratiti se u godinu 2006. U mjesec srpanj, u njegov 1. dan. Jutarnji list, arhiva. Pretražujem sve članke. Nema ništa za mene. Dan poslije 2. srpanj 2006.
Da je barem potraga bila bezuspješna ili otežana, ali nije. Evo ga:
Misteriozna smrt mlade Puljanke
Autor: Portal Jutarnji.hr Objavljeno: 02.07.2006
Mlada žena u dobi između 20 i 30 godina nađena je mrtva u subotu navečer u prevrnutu automobilu pulskih registarskih oznaka koji je sletio s autoceste u blizini Trsta nedaleko od Gabrovizze, piše današnji tršćanski dnevni list i II Piccolo.
Prema prvim nalazima, čini se da je automobil izletio i prevrnuo se barem 12 sati prije nego je nađen, a uzrok izletanju je prevelika brzina. Žrtva je ostala blokirana u skršenom limu automobila koji se nije mogao vidjeti s ceste jer je ostao na krovu u gustom raslinju. Uočilo ga je tek vozilo za pomoć u prometu.Obdukcijom će se ustanoviti uzrok smrti. Prometna policija je ostavila otvorenima sve pretpostavke: da je vozačica zaspala, da joj je pozlilo, da je izletjela s ceste zbog neke životinje ili zbog nepažnje nekog drugog sudionika u prometu.
Inoslav Bešker
članak kojeg nisam pročitala tih dana jer tada i nisam živjela, kamo li nalazila snage za takve zadatke.
Čitam danas izvješće o događaju i počinje se mutiti u glavi. Kopam po najranjivijem dijelu sebe kao mazohist, ali ne mogu si pomoći. Danas, nakon 4 godine i 13 dana po prvi sam puta pročitala članak JL o događaju koji te usput svrstava u građane Pule samo radi pulskih registarskih tablica. Koliko će godina proći dok ne uzmem zapisnik s obdukcije u ruke i detaljno ga ne pročitam?
Jer kad to činim, kao da svaki puta ponovno umireš, kao da se sve vraća zgusnuto, komprimirano, na jutro 1.7. 2006. Boli đavolski.
Glasno: „Gdje ste sada dovraga, svi vi, koji ste mi tulili na uho utješne riječi, gdje ste dovraga svi vi koji ste pisali riječi zadnjeg pozdrava u novinama, gdje ste dovraga svi vi, koji ste meketali kako ste ostali bez najsjajnije zvijezde, vaše zvijezde vodilje, anđela, jedinstvene osobe……blablablikali…nema vas već dugo, vaša vam je zvijezda prebrzo zgasla. Što? Istrošila se baterija, izgorio fitilj, ili ste jednostavno pritisnuli: OFF, a, je li to u pitanju?“
Tiho: na dan 1. srpnja ove godine, tvoja je nadgrobna ploča bezobrazno čista i sjajna, nema viška cvijeća, pa ni tih simboličnih svijeća (koja je to simbolika, osvjetljava ti put, je li, put do gdje, put do koga?). Za dva dana, u subotu, 3. srpnja kad redovno tvoj Stari i ja glavinjamo našim križnim putem, ploča ista, recesija.
Zvijezdo vodiljo? TKO te to utrnuo, tko može po mraku i bez tebe, tko ne brine da zamijeni fitilj, baterije, pritisne ON?
Gdje su toga dana bili tvoja teta, „sestričnice“ Lanči i Iki, Luka, Lukini, tvoji iz firme, moji kolege i prijatelji, tatini….
Aaaaaah, grči mi se utroba i prži me vlastiti um, bijes mi pomućuje svijest. Grozim se. Zgranuta sam. Kad bih imala moć, uzela bih daljinski, podijelila ekran na prikaze gore spomenutih i jednostavno pritisnula OFF. Kao što sam to učinila u sebi.
Post je objavljen 15.07.2010. u 18:35 sati.