Marketing
Parada na kiši
La Fete Nationale, le quatorze julliet, Dan Republike, Dan Bastille, kako god želite - 14. srpnja u Parizu, kao i svugdje u Francuskoj, veliki je nacionalni praznik.
Svake godine na taj datum obilježava se proboj u Bastillu, oslobođenje njenih zatvorenika, svojevrsno stvaranje republičke vlade, rušenje monarhije i označava početak francuske revolucije.
Parada kroz grad je tradicija, naročito vojna parada. Ja sam otišla jučer ujutro i ušla u masu ljudi koji su, kao i ja, stajali sa aparatima i čekali.
Po putu sam srela i neke natruhe parade (hehe), što je sreća, jer kao što ćete vidjeti - to je bilo skoro sve što sam uspjela slikati.
Naime, kako sam negdje pročitala, ovo nije dobar dan da vam se zapali kuća ili da vam se desi nešto što trebate prijaviti na policiju.
U već pripremljenoj masi ljudi (neki su sa sobom nosili ljestve, a neki male stolice na koje bi se popeli da što bolje vide), ja sam došla prilično kasno, možda pola sata prije početka.
Ispred mene je većinom bio ovaj prizor (primjetite kravate) 
al njega sam morala slikati još jednom, jer me je pogled kojim je skenirao ljude jednostavno fascinirao (primjetite i jednu glavu ispod njega) 
U jednom se momentu masa pokrenula, svi su vikali "Regardez, regaredez", i dok sam se ja snašla, već su prohujali iznad nas (brži su od zvuka, naravno)
Uhvatila sam, ipak, repove:
Ovim putem korim sama sebe jer sam uspjela izbrisati iz kompa većinu slika koje sam napravila. Neke i nisu bile nešto, ali mi je žao slika sa avio defilea.
Uglavnom, avio parada je trajala nekih 15 ili 20 minuta, možete zamisliti oduševljenje i ciku prisutnih.
Međutim, uskoro se sve to pretvorilo u oduševljenje i ciku ali sasvim druge vrste. Naime, počela je padati kiša, ali tako jako i tako naglo, kao u filmovima, da se većina nije uspjela snaći. Ja sam ostala mokra do kože u sekundi, prije nego što sam mogla napraviti bilo kakav pokret da se sakrijem ispod drveta ili u telefonsku govornicu (koja je ionako bila puna ljudi u roku od pola minute).
Sudionici parade nisu ni trepnuli, kao da sija najjače sunce, a ovom je policajcu bilo jako simpatično kako se ljudi ponašaju na pojavu iznenadne kiše:
Jednostavno sam ga morala slikati.
Stajala sam tako još nekih pet do deset minuta (sa savršenim pogledom na ulicu, jer ispred mene nije bilo nikoga) i razmišljala da li da ostanem ili odustanem. Odlučila sam se za ovo drugo, jer po takvom pljusku nisam mogla koristiti aparat. Kad sam krenula kući, primijetila sam mile muške poglede po sebi. Nije da izgledam nešto super reprezentativno ili da želim ubaciti seksi natruhu u ovaj tekst, ali kad sam se ovlaš pogledala u izlog shvatila sam - bijela suknjica, tanka majica na bretele - a mokra do kože. Dalje vam ne moram ni pričati 
Uglavnom, parada se nastavila dalje, glavna događanja su bila na Place de Concorde, gdje je svjetska svita bila ispod tendi. Svake godine se na vojnoj paradi odaje počast i drugim zemljama, a ove godine su to bile afričke zemlje.
Vrijeme se tijekom dana popravilo, tako da sam uspjela vidjeti nešto i od vatrometa koji je počeo u 23:00h na Trocaderu:
Baš je bilo lijepo.
Inače, evo i malih trivija u vezi ovog dana:
14. srpnja, osim u Francuskoj, slavi se i po svijetu. U Belgiji, primjerice. U Budimpešti, Francuski institut financira dvodnevnu proslavu. U Južnoj Africi slavi se zadnjih 15 godina. U New Yorku svake godine se osvjetljava Empire State Building u plave, bijele i crvene boje.
Najveće proslave se pamte 1989. godine, na 200-tu obljetnicu pada Bastille. I naravno, 1998 godine, kada je francuska reprezentacija samo par dana prije postala prvak svijeta u nogometu.
Post je objavljen 15.07.2010. u 15:15 sati.