Marketing
Uz svećeničku god. 2009/2010
Prošli mjesec bio sam sa nekim svećenicima u Rimu na završetku svećeničke godine. Puno smo razgovarali o identitetu svećenika, o duhovnosti i pastoralu, te o problemima koji se tiču nas svećenika. Sa jednim mladim svećenikom koji je tek jednu godinu samostalno na župi kao i ja razgovarali smo o pranju svećeničkih košulja, o pranju poda u župnoj kući; da je to najbolje učiniti s tim i tim sredstvom za pranje (ne trebam spomenuti ime sredstva za pranje da ne bi bila to besplatna reklama), o tome kako treba oprati suđe, zaliti cvijeće itd... Dakle više je nego jasno da se svećenik današnjice treba baviti više nego prije svim mogućim kućanskim poslovima. Sve je manje časnih sestara koje su u mnogim župama radile sve poslove, brinule se za Crkvu i župnu kuću. A isto tako kako kaže prof. Milan Šimunović sve je manje „dobrih žena“ pa i svećeničkih majki ili sestara koje su spremne služiti svećeniku u kućanstvu... Svećenik zato koji je sam na župi treba biti i dušobrižnik, i duhovnik; treba se donekle razumjeti u izgradnju i obnovu, ponekad mora biti i zvonar i sakristan, domaćica, spremačica, vrtlar, voćar... i po mogućnosti uvijek nasmijan i radostan. Ja sam prvi za to da svećenik radi, da ima uvijek posla, ali ako ima previše nije dobro. Ako u župnoj kući svećenik ima pomoćnicu (kuharicu) nije dobro, ako je nema još gore za njega; ako ima pomočnika nije dobro - čudan je. Večina mladih svećenika su sami i snalaze se kako znaju, to može biti dobro, ali je tada teško ispuniti ove karakteristike koje donosi autor u knjizi: „Biti svećenik u ovom vremenu“. To su vrlo važne stvari koje nisam baš do sada previše prakticirao (nadam se da ću se popraviti), iz jednostavnog razloga jer nisam stigao. Da bi svećenik živio sretno i zadovoljno, kaže autor, treba: „prvo biti zaposlen i marljiv; zatim treba razvijati snažan molitveni život - sa dnevnom molitvom od sat i pol do dva; na trećem mjestu on stavlja komunijalno ponašanje –a to znači da ljudi koji se svećeniku obrate mogu se na njega i osloniti, i na kraju navodi on važne stvari kao što su smisao za služenje drugima, smisao za čisto, lijepo i skladno, nutarnja uravnoteženost, ljubav za red i interes za daljnje učenje.“Usp. G. Greshake: Biti svećenik u ovom vremenu“, str 298. Svi smo mi samo ljudi i ne možemo biti za sve, ali „Duh potpomaže našu nemoć (Rim 8, 26)“ I kada učinimo sve što smo mogli i trebali učiniti; tada trebamo reći kao što nas Isus uči: „Sluge smo beskorisne-učinili smo što smo bili dužni učiniti (usp. Lk 17,10)“ D.S.
Post je objavljen 15.07.2010. u 14:23 sati.