Bome sam mrtva. U pravilu dodjem iz teretane puna energije - valjda me oni serotonini ili što već još uvijek drže i onda nakon sat vremena - down.
Nije loše, samo me ova pospanost onda prođe oko 23. Ok tada imam DR. House i SATC reprize but still...
Nešto sam pogubljena u zadnje vrijeme. Imam feeling one nemoći - voljela bih da mogu pomoći dobrim ljudima ali mi nikako ne ide. Pa onda padam u bedare jer imam feeling da ništa što kažem nema smisla.
Pa sam se zato okružila poslom i 'slobodnim' aktivnostima. Razmišljam i da upišem talijanski da ga konačno riješim. I što onda???
Jeste li se ikada zapitali o dugoročnim učincima sadašnjih djelovanja? Imate li neki cilj ili sve planirane, strateški, ili čak ni to. Ofc. život je jedan ali zar zaista moram živjeti bez cilja, bez neke dugoročne nade za sreću - savršenu, bajkovitu????
Ok, možda pretjerujem jer, što je danas bajka? Filozofi su nas učili da moramo biti sretni onime što imamo a što ako mislimo da možda, ali samo možda zaslužujemo više?
Uglavnom, ide mi se negdje, putuje, a i vrijeme je za neki shopping. Zaista, odjeća mi je skroz zastarjela. Želim neke cool majičice i hlačice i sve nešto cool, elegantno, mladenački.
I još bar dvije duge haljine, onako do poda...osjećam se nekako romantično u njima.
I jos bar jedan par sandala - obožavam svoje sandale....to je ulog.
Možda dva para...
O...i nakit. Nekad sam tako nosila nakit. Sada ništa. Obećajem, od sutra....
Što vi nosite ovih dana...kad je vrućina....
Post je objavljen 13.07.2010. u 20:34 sati.