Danas smo imali zajednički sastanak radnog stanovništva Rajskog Vrta. Da, u Rajskom se Vrtu jako puno radi. LJudi to uopće ne misle tako. Glava Rajkoga Vrta, Božica Vrtna podijelila je zadatke i ukazala da ima puno posla, da stranke mogu ostati u uredu ponajviše deset minuta, ni sekundu više. Ako budu ostale duže, nećemo moći obaviti sve što treba. Dobila sam zadatak, dostojan svojim sposobnostima, te posebno jednoj vještini koju sam razvila u Septičkoj Jami. (Iz ovoga se vidi da vrijeme provedeno u Septičkoj Jami nije protraćeno, iako je izgubljeno!).
Kada sam se vratila u svoj ured, čekajući da dobijem zadatak, krenuh raditi drugu stvar, da nemam prazni hod. Zadubih se i ne obraćah pažnju na internu poštu, kada čujem Kolegicu Zlatokosnu da mi govori kako će ona obaviti zadaću. Bijaše mi to čudno, i ne mogah si objasniti što se to zbiva, ali odlučih ništa ne poduzeti, već sve promatrati pomirljivo kao da se ne događa meni, nego nekom drugome. Nakon iskustva u Septičkoj Jami stekla sam zazor od branjenja svojih stavova i svojih interesa na prvu loptu i direktno, jer naučih da se to može izuzetno loše gledati, iako je stvar normalna i prirodna, i sve bez obzira koliko je napravljena po svim normama, kulturno i pristojno, smireno i opravdano. Ne želim se zavaravati da u Rajskom Vrtu negdje ne čuči Zmija. To što Zmiju još nisam susrela, ne znači da ne postoji. Tko zna, možda je u mojem uredu. Možda u susjednom... Ili onom trećem nadesno?
Stvari će doći na svoje, a ja ionako nisam plaćena po učinku, uz to što moram hvatati konce stvari u Rajskom Vrtu, jer sam još uvijek novopridošlica. Pridošlice moraju biti na pričuvnoj poziciji i defenzivni, ne isticati se i ne tražiti svoje. Moram priznati, da sam se u sebi ipak našla pomalo uvrijeđena što netko tako otima taj kolač koji je bi meni namijenjen, tim više što imam dobar pribor da ga njime pojedem! U tom sam se trenutku po treći puta do sada prvi puta zapitala da li me moja ljubazna i draga Kolegica Zlatokosna hoće predriblati, ne osjeća li se frustrirano uz mene ili je samo bolesni radoholičar, koji sve hoće obaviti što vidi, samo da nema prazni hod pa se pača u sve i svašta, bez kontrole i samokritičnosti.
Nikako se nisam mogla odlučiti što da mislim. Nije sve u ljubaznosti, kao što nije sve u pomirljivosti. Nisam bila dovoljno pametna da se odlučim da Božici dadem do znanja da je kolegica sama zgrabila posao, da ne ispadne da ga ja nisam htjela obaviti. Nećkala sam se jer mi je to sličilo ponašanju jedne tužibabe. Kada informiranje i samoobrana prelazi u tužakanje, potpuno mi je više nejasno. Stoga sam sve lijepo pustila da se samo odvija.
I odvijalo se. Čim sam vidjela da je Kolegica Zlatokosna obavila zadaću, uvjerila sam se da stvari neće proći jednostavno kako je kolegica zamislila. Internom poštom mi je poslala na uvid svoje djelce, kada i Božici Vrtnoj. da je htjela, mogla me pitati da pogledam što je učinila. Vjerojatno drži da je njezino pet puta kraće prebivanje u Rajskom Vrtu prevladalo sve moje radno iskustvo, vještine, pamet i uvide. Meni je time samo olakšala situaciju, jer ja ne mogu davati savjete , mogla sam joj pomoći i dati koji savjet. Ovako, od toga nije bilo ništa. Božica je pred kraj dana našla djelce i došla iznijeti zamjerke. Kolegica je u međuvremenu imala druge stvari za obaviti, umorila se od vrućine, a i shvatila je kako stvar baš nije tako rutinska i laka. Ja sam se ponudila da pomognem savjetom i da pogledam popravljeno djelce, no to je prošlo na formalnoj razini. Kolegica je dalje nastavila raditi po svojem, ali sam zamijetila da je konačna frustracija nastala je kada je dobila uvid u moje jedno slično takvo djelce. U njoj se javilo pitanje bi li bilo bolje da to ja napravim, no istovremeno je ostala spoznaja da treba dovršiti obavljeno.
I tako Božica Vrtna nije došla na svoje jer je morala jednom intervenirati Kolegica Zlatokosna htjela je biti prima balerina u tom segmentu posla. Ja nisam prima balerina, ali isto tako ne želim hodati uokolo i popravljati tuđe stvari, koje treba puno prerađivati. Istovremeno sam u situaciji da netko tko nije primabalerina hoda uokolo i popravlja svako malo nešto za mnom, što je potpuno nepotrebno i besmisleno, jer se tu nema što dodati, izmijeniti ili popraviti. Sada više ne znam što da mislim o Kolegici Zlatokosnoj, je li iskrena i poštena, ili igra neku igru. U trenutku kada ovo završavam, otkrivam da se još jedna igra odvija u pozadini. Konačno, i rajski Vrt imvoje igre nad igrama!
Post je objavljen 13.07.2010. u 16:09 sati.