Podnaslovljen kao «Njuškanje po tajnama svijeta pop-glazbe», ova knjiga vam govori ono što ste i mislili da govori kad ste vidjeli korice – to je nešto o čemu doista ne želite čitati. Naime, Imogen Edwards-Jones je napravila karijeru od toga da kao menadžerica jednog luksuznog hotela u Londonu trača svoje goste iz svijeta estrade, kako u «Modnom Babilonu» tako i u «Pop Babilonu». Ili, bolje rečeno, radi se o fikciji čije korice odaju dojam da je njihova autorica prikupila originalna svjedočanstva onih koji plivaju u glazbenim vodama.
U središtu je radnje sredovječni agent pop – zvijezda koji odluči malo aktivnije raditi na oblikovanju ukusa slušateljstva pa oformi boy bend (a sve u nadi da će jednog dana stajati rame uz rame sa Simonom Cowellom iz «X-factora»). Naravno da vi kao i ja znate kako je trajanje boy bendova ograničeno rokom (kao i trajanje girl bendova, for that matter) i već znamo da je njegovo nastojanje osuđeno na raniju ili kasniju propast. Znamo da je Michael Jackson bio pomalo uvrnut dok je bio živ (ili bismo to garantirano zaključili kad bismo iole razmišljali o njemu), pa nam Imogen ni po tom pitanju nije otkrila toplu vodu. Znamo i da barem polovica članova boy benda ne zna pjevati, samo dobro izgleda (ponekad popušimo tu foru, pogotovo dok smo još curice, no to nije za zamjeriti, jer svakoj je šiparici potreban idol s estrade čiji bi poster u prirodnoj veličini žvalila do iznemoglosti).
Stoga me zapravo ne čudi što mi je ova knjiga stajala na polici dok se nije raskvasila, ili dok se moj mozak nije raskvasio do te mjere da sam je bila sposobna pročitati. Preporučujem ukoliko žudite za životom pod svjetlima pozornice – morate znati kako djeluje kokain, kako se ne navući za crack i koliko ćete ludih do ogavnih seksualnih fantazija raznih zvijezda i glazbenih producenata morati ispuniti da biste dohvatili svojih pet minuta slave.
Post je objavljen 14.07.2010. u 14:08 sati.