Ako malo promotrimo uvriježene definicije pojma "tolerancija" uvidjeti ćemo da one većinom dolaze iz svijeta, koji odbacuje Boga kao autoritet. Te su definicije dakle ne samo svjetovne, već i posve humanističke. U njihovu je središtu čovjek, a ne Bog. Otud i problemi koje imamo sa razumijevanjem "tolerancije" u svakodnevnom životu.
Ono naime, što obično nazivamo tolerancijom, izuzetno je rastezljiv pojam koji različiti ljudi na različite načine koriste da bi manipulirajući činjenicama ispravnim prikazali one tvrdnje koje žele braniti, a neispravnima one koje žele osporiti. No, pojam tolerancije u svojoj izvornoj ideji ne brani niti jedan stav i niti jednu stranu.
Tolerancija je, po tome, samo okvir za istovremenu egzistenciju različitih suprotstavljenih stavova, sa jedinom svrhom da se izbjegne konflikt. Slijedom toga, tolerancija je voljno "izmicanje u stranu", svjesno odustajanje od isticanja vlastitog stava (ali ne i odricanje od njega!) kako bi se očuvalo pravo drugih na različito mišljenje.
Suština tolerancije nije tek omogućiti svakome da živi i vjeruje što ga je volja, nego omogućiti mu da bez pritiska i prisile može objektivno sagledati činjenice i od svih ponuđenih mogućnosti izabrati ispravnu.
Problem nastaje kod definiranja prava pojedinca ili interesne skupine. Naime, upravo tamo gdje se manjina poziva na navodnu obavezu većine da bude tolerantna, ona sama u ime svojih "prava" obično biva netolerantnom.
I sada, zapitajmo se, ima li manjina pravo ugrožavati većinu svojom različitošću? To je škakljivo pitanje, jer biti u većini ne znači nužno i biti u pravu. Uzmimo za primjer samo nacističku većinu u Njemačkoj četrdesetih godina prošlog stoljeća, te stravične posljedice korištenja "prava" te većine.
Dakle, nečije pravo lako može postati "pravo", pri čemu se pojam tolerancije često koristi kao neargumentirano, ali "zvučno" opravdanje za naturanje svojih stavova drugima, sto je u direktnoj suprotnosti sa temeljnim načelom tolerancije: pravom na vlastito mišljenje.
Ovim se zatvara krug. Nejasna definicija "prava" zloupotrebljava slobodu razmišljanja, odlučivanja i samostalnog usvajanja stavova.
Kršćanstvo je u stalnom sukobu sa ovakvim shvaćanjem odnosa jer u "jednadžbu" tolerancije uvodi Boga, kao Tvorca i Vrhovni autoritet.
Također, kršćanstvo prenosi svijetu jasnu definiciju grijeha - definiciju koje nije samo izmislilo, već ju je Bog osobno izrekao.
Ono što svijetu najviše smeta, ili bolje rečeno što smeta poglavarstvima ovoga svijeta, jest Božji neprikosnoveni suverenitet koji se na sve raspoložive načine pošto-poto želi osporiti, a njegov utjecaj na ljude omalovažiti...
Otuda proizlaze i sve naše nevolje i optužbe zbog netolerantnosti. Mi (kršćani) uistinu nismo tolerantni po mjerilima ovoga svijeta, ali smo (ili bi trebali biti) tolerantni po Božjim mjerilima, jer stojimo nasuprot zlu i grijehu dozvoljavajući Bogu da nas upotrijebi kako bi stali nasuprot ovom preljubotvornom svijetu i opominjali ljude s obzirom na grijeh, pravednost i sud.
Post je objavljen 13.07.2010. u 13:44 sati.