Pregled posta

Mentaliteti - priča iz Australije

Piše : Gordy

Naravno, moje vidjenje, a ja sam samo jedna tocka gledista
Obzirom da je generalizirano, vrijedi za veci dio populacije, ali, naravno ne za sve.

Englezi, nadmeni, hladni, kruti, definitivno zarobljeni u lijevoj polovici mozga, bez osjecaja, nikad se izravno ne suprotstavljaju, ali su itekako skloni zabiti noz u ledja, bez griznje savjesti. Lazu. Al oni koji su posteni, ti su pravi.

Zidovi, oni sa zulufima i frizuricom, ograniceni na svoj identitet, pretpostavljaju da ih svatko mrzi. Ovi europski, dobri u biznisu, ako su normalni, ako su nenormalni, onda su rasisti, i misle da vise vrijede od drugih ljudi. Obzirom da je vecina medija u njihovom vlasnistvu, gotovo sve poslovne zgrade u centru isto tako - ljudi ih mrze i preziru, ispod glasa. Cak sam par puta cuo izjave da je Hitler bio u pravu, i mislim da ce se nesto slicno ponoviti kako ovaj umjetni pad standarda uzima zamah, jer vidim da ljudi razumiju tko povlaci konce.
Ovaj grad je prepun hramova slobodnih zidara, udruzenja vjestica i crne magije, itd itd, najveci neogoticki grad na svijetu, i brdo tih idiota zaista vjeruje u to.

Irci, ljudi s dusom, kelti, katolicka crkva ih nije upropastila kao Hrvate i Poljake, posteni, radnici, skloni veselju i pravi frendovi. Moji favoriti medju europejcima.

Arapi iz raznih drzava - posteni, ali uglavnom naivnii, nije cudo da ih anglosaksonci i zidovi uvijek naguze. Slicno kao i balkanci - pale se na vanjski sjaj, vole uzivati u lijepim stvarima, ali previse popuse religiju, svjesni su da su zidovi zlocinci, no padaju zbog sjaja zlata. Odlicni trgovci, i prilicno svjetski.

Balkanci - stariji, uzasno ograniceni i zakljucani u svoj nacionalni, regionalni i religijski identitet, no ipak, naucili su se na tezak nacin lekciju od zidova i engleza, i ne skacu na prvu loptu, i ne prihvacaju prvu cijenu kao nasi ljudi u Hr (neki od njih mrze EU, na svojoj su kozi naucili sto je manipulacija), kuze da iza svake ponude stoji mamac koji te moze upropastiti, tvrdi tipovi koji su gradili Australiju 60ih i 70ih. Cesto se varaju medjusobno, cesto su jalni, posebno ako im eng ne ide, pa su osudjeni jedni na druge. Ovi koji su dosli krajem 80ih su pravi produkti socijalizma - bitan im je siguran posao, sigurnost prije svega (sto je prilicno 'out' u danasnjem australskom drustvu), nikada se ne bune, boje se zakona i policije, uglavnom se druze u skupinama slicnih, sto im daje sigurnost. Ljudi 90ih, pobjegli zbog rata, neki su kriminalci sa laznim imenima (operirali za vrijeme Juge po zapadnoj Europi, za njih je Aus raj, kradi i varaj koliko hoces), neki su htjeli bolji zivot za djecu, no nisu bas svi uspjeli u tome, u pretjeranoj zelji da zastite djecu, stvorili su puno razmazenih klinaca koji sada zive na socijali (koja je zaista bijedna - taman da stalno sanjare kako da odu kuci, u svoje djetinjstvo).

Poljaci - dobricine, ali tragicari, cijelo vrijeme optereceni time kako su ih Rusi guzili (ili Nijemci), isto se boje policije, vlasti, pravi europski robovi, vole cugati iz ocaja, ne bune se nikad, i sanjaju da ce ih EU spasiti pa da se vrate. Jos vjeruju da je Vatikan dobra stvar, dok Talijani Vatikan smatraju mafijom.

Indijci - svjetski robovi, dobri ljudi, ali uglavnom bez kicme i ponosa kada su na dnu, a neumjereno napuhani kad malo narastu, tako da onda opet padnu. Indijci su jedina nacionalna skupina koja biva pretucena, izbodena nozem i, sada, umjetno blokirana od ostanka u Australiji. Jako vezani za tradiciju, ali ne i za duhovnost, ocekuju da ce biti prihvaceni jer su u Indiji zavrsavali engleske skole, radili sto su im englezi rekli i prihvacali englesku silu. Al ovdje to ne pali, naprotiv.

Pakistanci - moja ekipa, slicni indijcima, ali nisu kukavice i ne daju se kupiti.

Australci (druga i neka visa generacija - nevezani za porijeklo) - izuzetno posteni, prilicno jednostavni, donekle naivni, i agresivno reagiraju na nepostenje (vjerojatno od Iraca dolazi taj karakter - vecina vodja sindikata su Irci), mrze vlast, poreze i policiju (otud tiho nepostovanje zakona za koje se misli da su nepotrebni i neposteni). Mene podsjecaju na Amere iz juznih americkih drzava, samo sto nisu agresivni, ne vole rat, vole raditi, ali ne previse. Nemaju stila, nekad su previse opusteni, vise vezani za prirodu, ali manji dio je bas zaista avanturisticki. Uvijek dobra ekipa, neki zive samo po plazama Queenslanda samo od socijale, i dajem im za pravo - njihova zemlja.

Nijemci - australizirani, vise lezerni, i vise lijeni.

Talijani - kao mafijasi iz americkih filmova (btw, bas je De Niro u Melb, snima novi film, mafijaski grad za mafijaski film), posveceni biznisu, vlastitu mamu bi prodali za posao. Nisu glasni kao europski talijani - ovdje su se naucili oprezu. Talijan, ako trazi posao, uglavnom nece raditi za talijana - da ne mora raditi, vec se uvaljuje u australske kompanije sa izgovorom "kad si u Rimu ponasaj se kao Rimljanin"

Grci - ima ih puno, ne daju se zezati od zidova, potpuno razumijem sada europske grke - kuze igru. On nece biti gladan, ali nece dati da ga zafrkavas. Nemaju stila poput talijana, ali su otvoreni i emotivni, sto je plus.
Sjeverni afrikanci - libanonci, turci, egipcani - sve najbolje o njima, posteni, emotivni, sirok osmjeh i zlatan zub. Jos ak si europejac, i pokazujes postovanje prema njima - dobio si ih.

Maori - kiwiji sa Novog Zelanda - lezerni, agresivni kad treba, no ne bas prepametni, al imaju veliku dusu, ogromni su i uvijek nasmijani. Zene su jos ogromnije od njih. Ponekad imaju hrvatska prezimena, jer im je netko u povijesti obitelji bio moreplovac iz Dalmacije.

Aboridzani - uglavnom upropasteni, englezi su ih totalno razvalili, kao americke indijance, nisu imali tu agresivnost Kiwija, nazalost. Imaju dosta gorcine, no ja mislim da njihovo vrijeme opet dolazi. I nemaju taj bolesni pojam vlasnistva i pohlepe, jednom su nam u Milduri upali u hostel po noci, ukrali 3 juhe iz frizidera, par jabuka i 2 konzerve. Sve drugo ostavili.

Azijci - uglavnom okej, na nesto drukcijoj frekvenciji od nas, ali imaju dusu, posebno ovi iz siromasnijih zemalja. Zene se odgajaju kao lakse, pa oderu matore australce (posebno nase koji su godinama crncili), sto mi je posebno drago, i onda ih supiraju (i jos ih drzava zastiti).

Ovi ostali azijci uglavnom su dobri u bilo cemu sto rade i u svom su filmu, jednostavno apsorbiraju sto im pase i drze se svoga, bez ikakvih sukoba, ova zemlja je dobrim dijelom Azija.

Neke australke su popusile zidovsku medijsku propagandu i diznijeve filmove, i smatraju da su princeze, ponekad nadju nekog papana, ali uglavnom ne. Po mom misljenju, tesko djetetu kojem su takve krave mame, fokusirane na zderat i gledat tv, i primat socijalu.
Muski bi se mogli sloziti sa dobrim dijelom nasih u Hr, vole sjedit u birtiji, nakon 30e dobar dio odustane od zena, zbog pive, jedino sto ih ne muci ego previse, pa se nece glasno raspravljati tko je veci frajer.

Ono sto volim - u ducanima se mozes cjenkati, ako si simpatican i sarmantan (dakle, ja ) onda mozes tu i tamo dobiti nesto besplatno. Ono sto ne volim - ljudi su poceli pricati kao i kod nas, zaliti se itd. Australija nikada u povijesti nije imala tako nizak standard u smislu razlike placa i cijena. Jbga.


Dodatak ( 13.07.2010, 15:58 ) :

A danas mi se motalo po glavi kako sam bio nepravedan prema nekima, pa cu i zavrsiti moju listu od zadnjeg maila

Dakle - Madzari - jos jedne ljudine, puna ih Australija, ali nisu glasni, normalni, posteni, dobro kuhaju, inteligentna ekipa. To je jedan od razloga zasto je Australaca puna Budimpesta - to su nasi (i njihovi).

Rumunji - cesto znaju vise jezika, pravi europljani (ne oni ustogljeni), nisu vezani za svoju zemlju, uglavnom se ne vracaju nazad, puno znaju o svima nama sa Balkana (sto me jako zacudilo, znaju cak i hrvatski, srpski i albanski!!!, pitam se pitam zasto sam imao tako nisko misljenje o tim istocnjacima).

Maltezi - mali narod, i vise ih je u iseljenistvu nego na njihovim otocima, mjesavina arapa i talijana, talijanske radne navike, talijanski maniri (poput onih iz Kuma), ali jezik jako vuce na arapski.

Rusi - rusi kao rusi, kao i ukrajici, imaju dusu, imaju ponos, ali se prodaju za novac, pa zavrse zbog love i iza resetaka.
Opcenito, od Poljaka preko Ceha i Slovaka, pa do Rusa, nije bitno sto tu provedu 30 godina, uvijek seru kako su zavrsili "jako dobru" skolu ili "jako jak fakultet". Da se useres od muke. I obrises dupe tom diplomom, sto i je komentar poslodavaca ako se ovaj drzne to prikazati kao dodatak biografiji.

Uglavnom, te se nacije vise manje smatraju klasikom u Australiji, i svi znaju za njih. Nema njemacke ideje gastarbajtera, nema stranaca, i nema vezanja tih nacionalnosti sa statusom njihovih zemalja. Tako ce, recimo, kod nas u Hr npr. turcin biti nesto primitivno, zaostalo itd (kakve vec predrasude imamo), dok ce ovdje znaciti da je uglavnom pozitivan, posten i pouzdan za posao. Sto mislim da je stvar okruzenja, a ne originalnog stanja i tocke iz koje gledas. I tu imaju tu navodnu nacionalnu svijest, ali kad se nadju vani, u neugodnom razgovoru, problemu itd, odmah vade putovnicu, i deklariraju se australcima i 'fuck off'.

Spanjolci, Francuzi, Portugalci - jako ih je malo, ali kojima se svidi Aus, ne zele nazad (vjerojatno ne vole feeling svojih zemalja i ta osobna sloboda), juznoamerikanaca ima vise, nisu onakvi kakvima sam ih zamisljao kada sam ucio salsu, znaju zivjeti, ali znaju i biti sitni prevaranti i prijetvorni (vjerojatno ih je siromastvo ucinilo takvima).

A ja sam bas ovaj mjesec imao njemacku fazu zivota.

Prijateljica, australka, po 6 mjeseci godisnje zivi u Njemackoj, i jos joj je nevjerojatno da joj sina u skoli smatraju strancem (i cak ga i uciteljica naziva strancem, sto je u Australiji nezamislivo da ti itko kaze), i vlasti je maltretiraju da dokazuje da ne radi na crno tamo (iako je dala dokaze da ovdje u 6 mjeseci zaradi dovoljno za godinu dana zivota). Onda mi je dosao znanac iz Zgb, rodjen u Melbournu i ispricao svoja prva europska iskustva. Prvo je otisao u Njemacku, misleci da je on fasist (ustaska emigracija), da bi njegov komentar bio "onda sam skuzio da su tamo normalni ljudi fasisti! Hladni, nekomunikativni, drze se krutih pravila, i jos sam bio gladan tamo!". Haha. Dok se nije obreo u Hrvatskoj, iznenadjen nepostenjem obicnih ljudi, no zadovoljan toplinom i stilom zivota - ostao je tamo. Dakle, putuje se u oba smjera

I naposljetku, brat gazde (pravi njemacki gastarbajter) naletio u Australiju, i rekao famoznu recenicu kojom su me neki ispratili iz Hr "tamo se zna red i treba se radit i zna se gdje ti je mjesto", nisam mogao vjerovati da opet cujem to robovsko lupetanje. Da je tako na ovom otoku, Gordy bi vec za 2 mjeseca bio nazad toliko voli rad, red i disciplinu da je lik plakao na odlasku, cak je i njegov zet, svabo, plakao na aerodromu. Naturlich.

Toliko o tome, kraj balade.

Slijedeci veci mail ce biti kad dodjem iz Sjevernog Teritorija, ici cu posjetiti moju bracu aboridjane, mislim da mi oni imaju sto reci.




Post je objavljen 13.07.2010. u 00:23 sati.