Marketing
Seoski svatovi by Rudarka...
I'm back!!
Došao je i prošao i taj dan. Dan seoskih svatova o kojemu sam bajala kroz nekoliko postova...
Bilo je tu svega - od pilanja drva, otključavanja lokota, suza, prašine i znoja pomješanih s puderom i ostatkom (mladenkine) šminke, neukusnih aranžmana (kombinacija žarko žute i ljubičaste 
), pjevanja za izgubljenu cipelu i sličnih običaja....
Guzda, oliti the Kum se dobro držao. Totalno se uklopio u to seosko ludilo i kao pravi (bogati) gazda (ipak smo mladence vozili u Jagu 
) ispljunuo hrpu ojra (bez kuverte 
), hrpu stotki tamburašima (koji su nažalost nestali do dolaska u salu) i sve dobro zalio s hrpom pive (doduše, kako je bilo vruće, sve mu je izašlo kroz kožu, pa se definitivno usmrdio na kiselo, bez obzira što se presvlačio češće od same Mlade - od kombinacije "mešne" hlaće i majica (obična), do "mešno" + košulja (pink!) + kravata do 501 + Aždaja maja 
). Poslije se krijepio Red Bull-om da dočeka jutro kako se to već od njega i očekivalo.
A Rudarka?
Razmišljala sam da li da se uklopim u to meni totalno egzotično društvo ili da se špilam, kako to već ja znam, mogu, hoću i ponekad uživam. 
Dan ranije, u petak, dobro smo se zarakijali u našem lokalnom kafiću (onom istom gdje sam s frendicom slavila "momačko") s time da su sada pičili neki drugi mladi muzičari, s predobrim ženskim vokalom i petoricom muških vokala + instrumenti - sve stare stvari - fank (pokojnog Dvornika), Vaja Con Dios, Azra, Balašević (predobro izveden "Božo zvani Pub"), Bijelo Dugme i mnogih drugih koje sam ja, uglavnom većinu slušala uživo kad su bili na vrhuncu slave ili kad su bili živi, tako da sam totalno mamurna nakon par sati sna stigla do frizerke i klela se u blagodati mineralne. Na svadbi. Frizerka je umrla od smijeha..
Odlučih se za svoj gušt obući, makar mislim da je Swarovski sat čak i za ove na selu bio prekićast. Noo... my pleasure.
I tako je Rudarka bila jedina koja:
- nije znala riječi niti jedne pjesme (čak se i Guzda u bunilu alkohola prisjetio nekih 
)
- je prepoznala samo one naj-in Halid pjesme (Jabuka, Tešanj i koje li već) koje su prema ostalome zvučale kao najdraži pop/rock
- nije pila ništa (osim spomenute mineralne), bljak mineralna
- nije probala svatovsku tortu
- ne zna dvokorak i ostale korake plesa na opće-narodne pjesme tipa dugmetara 
- je oko tri zalegla u auto, pokrivši se dekicom i stavivši vlasitito jastuče pod glavu (već prije pripremljeno na vrijeme 
).
Doduše, mudro sam se držala, odplesala ono što se od mene očekuje, nisam srkala juhu i smješkala se svaki put kad mi se kamera unijela u lice (samo lagano našminkano, nek se vide bore.. ) te komunicirala sa svima koji su željeli upoznati jedno takvo za njih egzotično stvorenje.
Bilo je tu, kao što već biva i u meksičkim sapunicama kvocanja i podbadanja, uglavnom ženskog dijela roditelja mladenaca, pa smo u jednom kriznom trenutku skoro ostali bez cijele postave konobara i muzikaša (nisam sigurna da bih bila pretužna), plaćanja računa od strane samog Mladenca jer su roditelji (i to oni koji su inzistirali na velikoj svadbi), ne znam po kojem štosu, mislili da nije do njih da ponesu šušu na samu proslavu (a zna se da na selu nema odgode plaćanja - posao, pa pljuni pare) i sličnih sitnih peripetija po kojima će se još dugo pamtiti ovaj događaj. Nažalost.
Eto. I molim bez pljuvanja jer nisam sigurna da je itko od vas doživio sličan događaj.
I da, pošto mislim da je većina svatova kompjutorski neobrazovana, mislim da nemate čast vidjeti na Jubitu the Kuma kako zavija "Mala Ćići" kupujući zagubljenu cipelu.
Post je objavljen 12.07.2010. u 22:14 sati.