Jučerašnji dan sam proveo u druženju sa obiteljima, doručak sam podijelio sa obitelji koja me dovela amo, koja me primila za stol i gledao sam kako se hrani mali dječak, toliko slobodan i snažan da kada pusti glas ori se cijeli restoran. A u razgovorom sa njegovom sestrom sam opet vidio koliko su današnji klinci napredni, ja sam u tim godinama bio naivan i praktički nepismen. Poslije kupanja sam otišao posjetiti kumče i negove roditelje drage prijatelje, opet sam bio u društvu skladne obitelji koja uživa u svakom trenutku koji provedu zajedno.
Zato sam noć proveo kao svaka poštena vucibatina, u obilasku birtija i ispijanju piva. Izašao sam sa Silver Surferom i Slonom, ok, Silver surfer je bio jako moćan lik, ali jako tužan i tragičan, a moj frend definitivno nije tužan i tragičan, pa ću ga zvati samo Surfer. Dakle, izašao sam sa Surferom i Slonom, gledali smo finale svjetskog nogometnog prvenstva u baru na plaži i ovaj put, nogomet je doista bio najvažnija sporedna stvar, jer smo blebetali o svemu i svačemu, a na ekran bacili pogled kada bi ekipa okolo reagirala na neki potez igrača dvije najbolje momčadi. Oni su navijali za Nizozemsku, ipak je više turista ovdje iz Nizozemske... Jedna zgodna, mlada turistica se šetala po plaži i uživala u toplini ljetne noći i zastala pred ekranom, pogledavala je oko sebe, možda čak i prema meni, pojma nemam, ali mi se učinilo da bi bilo zgodno prošetati se s njom negdje do najljepšeg mjesta na plaži, tamo gdje se ne čuje ništa i vide se samo zvijezde. Nekada davno, možda bi to i učinio, ili da sam pravi frajer učinio bih to, ali nisam. Ne mogu više prilaziti nikome, dosta mi je toga, pa čak ni maloj zgodnoj turistici. Ok, skrivam se tu na raznim chatovima, ali to nije stvarnost i tu se pokušam nekako objasniti, a u stvarnosti ne mogu. Zvao sam konobara i naručio još jednu. Krenuli smo prema autu, preko boćališta, a tamo je ekipa uz harmoniku zavijala 'u proljeće kad procvatu jabuke.....' Zastali smo, a ovi su nas ponudili vinom i krenula je priča o boćanju, pa je Surfer rekao kako je tu jedan iz Vinkovaca kojeg bi trebalo podučiti. Što su ovi spremno prihvatili, pa je počela priča o tome u šta igramo, sva sreća, od janjca smo nekako došli do koluta paškog sira. Naravno, rasturili su nas, ta ekipa živi uz boćalište i bacanje im je prirodno kao i disanje. Meni je bilo zabavno pogađati, neke sam bacio jako blizu, ali bi ih onda igrač iz drugog tima razbio s nevjerojatnom lakoćom. Jedini bod za nas je osvoijo Slon. Popili smo još vina i otišli nešto pojesti u Maće, a poslije u disco bar van mjesta pored mora, ispod borova, stvarno nemam pojma sada gdje se nalazi. Rastali smo se negdje oko dva, ja sam još sat vremena sjedio u autu i polako pijuckao mineralnu, morao sam se vratiti. Na radiu je svirao jazz.
Sada sjedim u sobi i slušam cvrčke, stvarno je krasno mjesto ovo odmaralište, lijepo uređene kućice, mlade obitelji na sve strane, sve je puno nekakve tihe radosti, a ja sam se prerano probudio. Rzmišljam o tome kako bih se idućih dana trebao samo kupati i odmarati, ne misliti o ničemu, čak ni lokati, ok, pivo, dva se ne računa. Ne mogu vjerovati kako ova okolina djeluje na mene, još ću poželit biti kao jedan od tih tata okolo.
Post je objavljen 12.07.2010. u 13:34 sati.