Pregled posta

Dalmatinska lipa pismo moja

Unatoč kroničnoj bezlipici koja je ove godina dovela u pitanje i samo održavanje Večeri dalmatinske pisme u Kaštel Kambelovcu, dvanaesto izdanje festivala u kojem se na više-manje spretan način isprepleću klapska pisma i dalmatinski pop (u širem smislu), opet je ponudilo more odličnih izvedbi, obilje šušura i neponovljivi šarm mirakula u malom mistu.
Već smo prošle sedmice zadužili našega Ivana, glavnog povjerenika za Kaštela i zapadni dio Splitsko-Dalmatinske županije da nam nabavi ulaznice. Ivan se već dokaza ka pravi mačak za takve stvari i imamo bezgranično povjerenje u njega pa me malo zabrinulo kad mi se prije pet-šest dana javija na mobitel:

-Imam jednu dobru i jednu lošu vijest!
-Ufff, ovo mi nije drago - ajde pucaj!
-Dobra vijest je da imamo ulaznice za nedilju!
-To nije dobra, to je odlična vijest.
-A loša je da se u isto vrime igra finale svjetskog prvenstva...
-Astisto, pa opet dobro, šta ćemo sad...

-Slušaj, ja imam prijedlog, a to je da žene pošaljemo na festival, a mi muški ćemo ostat doma, gledat utakmicu i spremit večeru!
-Poala brale, ma volim ja i balun, a pogotovo spremanje večere, ali Ivane iskreno, ja bi rađe iša na festival.
-Ma daaaaaj!? I nećeš gledat finale?
-Ma gledat ću finale barem još pet puta, bit će repriza stoposto!
-A dobro, onda idemo na festival.
-Idemo!

Istina, spopala me mala grižnja savjesti i osjećaj izdaje muškog roda, pogotovo kad sam kasnije sazna da je upravo moje mišljenje bilo onaj jezičac na vagi koji je odredija di ćemo i kako ćemo. Dobro, svaka čast balunu i Južnoj Africi, ali kad ja imam svoju kalu, kad ja imam svoju malu, Kambelovac je moj ciiiiii-liiiii svit!



Festival ne bi bija pravi festival da nema ponekog škandala. Tako sam puno ranije nego li je krenila prva pisma, sazna iz jednog visoko pozicioniranog izvora koji je naravno želija ostat anoniman, da će pobjednik druge večeri sigurno bit klapa Cambi, kako se sve to već unaprid zna i da su zbog te "kužine" Vokalisti Salone odbili večeras doć pivat. A upravo su Vokalisti predvođeni legendarnim Špirom Jurićem pobjedili na večeri novih skladbi koja je održana dan ranije.
Ko će pobjedit, nisam bija siguran niti mi je bilo važno, ali kad sam vidija da se Vokalisti Salone stvarno nisu pojavili, hmm.... izgleda da ipak ima nešto u tim šušketanjima...

Jedna od ovogodišnjih novosti bila je i premještanje festivalske pozornice s prostora isprid župne crkve doli na samu rivu, i to se, barem po mom skromnom mišljenju, pokazalo ka pun pogodak. Istina, neki su se kasnije žalili kako more u kambelovskom portu ima malo "čudan" vonj, ali moram priznat da ja ništa posebno čudno osjetija nisam.

Večer klapskih obrada otvorili su stari znanci iz Slovenije, vokalna skupina Cantemus iz Žaleca, koji su na svoj jedinstven, "obogaćeni" a capella način otpivali Kokolo kokolo kokolo, kokolo moj - onih dana kad si bio moj...



Ne znam je li zbog Ljilje Nikolovske, lita osamdeset i treće, bezbrižne mladosti i ne znam čega još sve ne, ali ova izvedeba Kokola me baš lipo vratila u te dane.

Klapa Braciera iz Bola na Braču svake godine ugodno iznenadi nekom novom obradom, a večeras su zakoračili čak i izvan standardnog dalmatinskog glazbenog izričaja i majstorski izveli pismu "Daj mi" Gorana Bare.



Isto tako, malo ko bi na ovakvom festivalu očekiva pisme Parnog Valjka i Tonija Cetinskog, ali splitska klapa Versi sa "Ivanom" i Motovunci sa "Sve je s tobom napokon na mjestu" pokazali su kako ništa nije nemoguće kad se majstori uvate zanata.



Prije koncerta naletija sam i na Jakšu Navigatoru i njegovu Tatjanu, moju kolegicu iz studentskih dana, eeee a di ste - šta ste, evo idemo večeras lovit rakove zajedno s našim "Špiritjerama!"



Zvučnim valovima ponešeni, uplovili smo večeras u Kaštelima čak u dvi "Luke", i to zamislite čuda - žensku i mušku. Riječanke su maestralno u svome stilu otpivale "Dugo toplo ljeto" Nene Belana, a odlični Pločani "Ela e" Dina Dvornika.





Kad je voditeljica najavila neobičnu kombinaciju klape Kastav i puhačkog kvarteta, živo me zanimalo kako će to izgledat. Pripremili su pismu "Ovo je naša krv" s kojom je nekada u domoljubnom zanosu patetizirala svrgnuta kraljica Torcide Doris D.



Nešto slično patetično se ponovilo i u ovoj izvedbi. Dok je klapa opalila snažan ritam i bubala forte fortissimo sve u šešnajšt, puhački kvartet je zvuča ka da svira marču funebru.
I još me jedna stvar ras3.14zdila.
Alergičan sam na dirigiranje u klapskim pismama. Ka prvo, to je grubo za vidit, ma šta bilo ko ima lampat rukama, izigravat gazdu na pozornici, blože mi prosti, pari ka da tira komarce oko sebe. Onaj koji vodi pismu, to mora znat napravit lipo, stentano, laganim pokretom, migom oka, nekim motom kojega će samo njegovi klapaši razumit. Ma koje mavanje, koje dirigiranje, za gospu blaženu!? I još za ne falit, u klapi Kastav nisu imali samo jednog dirigenta nego čak dvojicu!?
Koji je bija važniji, nisam do kraja pisme uspija skopčat.



Neverinke iz Lukšića predvođene Antonelom Pilić, a šta mo'š za njih novoga reć, em šta su lipe ka pupe, em šta lipo pivaju, em šta..., uglavnom i ovoga puta su bile fenomenalne u izvedbi "Dalmatinke..."



Antonela je najviše pljeska pobrala i za nastup sa svojom drugom klapom "Kampaneli" iz ovih naših donjih, "trogirskih" Kaštili. Nitko nije lud da spava - veselo, razigrano, prpošno, uz pratnju mandolinskog orkestra - maaaaa, odlično!



Na visini zadataka zasigurno su bili i Cambijevci. Opijajući tenor Edija Šegote zaplovija je priko ciloga Kaštelanskoga zaljeva u obradi Giulianove "Lipoto moja."



Moji sugrađani iz "Tragosa" već su odavno stekli kultni status obradama i izvedbama pisama Tome Bebića. Legendarni Toma ove se večeri još jednom "ukaza" na pozornici, ovoga puta u ulozi Lanterništa.



Na licu mome
i stini lanterne
Iste je bore urizalo more
Na škoju mome živija sam život
Piva po noći i plaka po danu
To je bilo sve

Na kraju programa smo uredno ispunili svoje glasačke listiće, vratili se do baznog logora i taman naletili na gol Inieste i slavlje Španjolaca, a da bi večer bila potpuno zaokružena, zaslužna je "dijetna" večera sa soparnikom, tikvicama, sirom i samo pinkicom pancete koja se uz razgovore ugodne razvukla do sitnih noćnih sati.

A ko je pobjedija?
Pa naravno - Cambi!
Visokopozicionirani izvor je bija u pravu



Post je objavljen 12.07.2010. u 10:52 sati.