Na današnji dan, 12. srpnja 1942. godine, partizani su prvi put u Drugome svjetskome ratu zauzeli Uskoplje i taj dan je u bivšoj SFRJ slavljen i kao Dan oslobođenja grada.
Za ovoga, kao i za svih svojih kasnijih upada, partizani su u Uskoplju likvidirali po nekoliko ljudi - domaćih izdajnika - kako su ih oni nazivali. Na taj je način (te na Križnome putu neposredno nakon završetka rata), u Drugome svjetskom ratu i poginulo najviše uskopaljskih Hrvata. Naime, prema nekim podacima od ukupno 250 poginulih uskopaljskih Hrvata u Drugome svjetskome ratu, tek je 12 poginulo od četnika, a svi ostali (njih čak 238) su poginuli od strane partizana (od toga broja čak 145 na Križnome putu).
U srpnju 1942. godine sa svojom postrojbom u Uskoplju je boravio i poznati partizanski zapovjednik Sava Kovačević, kojemu je tadašnji bistrički župnik Alojzije Žagar spasio život sakrivši ga pred Nijemcima na tavan župne kuće u kojoj se Kovačević stjecajem okolnosti našao. Kovačević je Žagaru «vratio uslugu» spasivši ga za vrijeme jednog od svojih kasnijih dolazaka u Uskoplje od sigurne smrti strijeljanjem na koje su ga poveli dalmatinski partizani. Žagar je nakon toga, uz veoma veliki ugled koji je i do tada uživao i kod Hrvata i kod Muslimana, postao izuzetno cijenjen i od partizana, što je, opet, koristio za dobrobit svih, pa se slobodno može reći da je upravo on jedna od najsvijetlijih figura iz tamnog vremena Drugoga svjetskoga rata. Foto: Partizansko groblje u Uskoplju, sagrađeno na iskopinama starokršćanske bazilike