Marketing
dok sam spavao…
- revitalizirani post od 11.7.2010.
– Daj mi nešto za smirenje! – rekao sam čim je otvorio vrata.
On je bio upoznat s razvojem događaja i nisam mu morao objašnjavati što me je snašlo, niti mu je trebalo više od pogleda da dijagnosticira moju sumanutost.
– Zašto misliš da bi ti „nešto za smirivanje“ moglo pomoći?
– Zato jer već dva dana nisam uopće spavao, a već danima prije toga nisam se naspavao kako treba. Jedva stojim na nogama, glava će mi se rasprsnuti, a ne mogu zaspati.
– Naravno da ne možeš zaspati kad hodaš naokolo!
– Ne mogu biti na miru, ne mogu izdržati zatvoren u stanu, ne mogu više! Samo da mi se naspavati!
Uveo me je u stan, sjeli smo u kuhinju. Bilo je ljeto, već prijepodne vraška vrućina, njegova je žena hodala po stanu samo u kratkim hlalicama i onakvoj majici koja dopire tek do ispod grudiju, golog trbuha i bosa. Pas se bacio na zdjelicu s vodom koju su mu ponudili i ispio sve do dna, a zatim se smjestio pod stol.
– Kad si posljednji puta nešto pojeo?
Nisam se mogao sjetiti. Možda prije tri dana... On je odmah rekao ženi da zagrije neku juhicu.
– Pusti me sad s juhicom! – opirao sam se. – Nije mi do nikakve juhice! – no njih dvoje su složno navalili i prisilili me da pojedem jedan tanjur. I gle čuda! Odmah sam se osjećao bolje. Nevjerojatno koliko malo je bilo potrebno da bih se osjećao bolje, premda sam se i dalje osjećao grozno. Morao sam im priznati da mi je juhica pomogla, ali sam se jedva održavao uspravno na stolici. Dok sam jeo juhu, supruga je zagrijala još nešto, pa su me i to natjerali da pojedem. Možda zbog blagotvornog djelovanja hrane, a možda zato što sam nakon dugo vremena radio nešto normalno, kao da sam se malko primirio.
– Kako se sad osjećaš? – upitao je Doktor.
– Kao prebijen. Cijelo tijelo me boli.
– Idemo u sobu. Ona će te izmasirati.
Takvoj ponudi ni u vrhunskoj formi ne bih odolio. Zateturao sam ustavši i oboje su me pridržavali da se ne srušim, a zatim sproveli u sobu gdje sam se strovalio na krevet. Supruga je sjela pored mene i pomogla mi skinuti majicu. Kad je spustila ruke na moja ramena i počela me masirati proželo me blaženstvo. Što ti je doktorski pristup – neće ni slušati o mojim duševnim patnjama, usredotočen je samo na tijelo. Jesam li jeo, jesam li dehidriran, jesam li naspavan... No duša je ipak povezana s tijelom i nije moguće bezgranično patiti dok te netko ugodno masira. Ima nekog smisla u tom pristupu...
Doktorova supruga mi je stručno izmasirala cijela leđa, ali nije mogla niže od pojasa na hlačama.
– Raskopčaj kaiš! – dobacio je Doktor.
Uzdigao sam kukove i oslobodio kopču na pupku. Supruga je pomogla da spustim rub hlača do pola stražnjice. To joj je omogućilo da me masira duž kičme gotovo sve do njenog završetka. Zabio sam nos u jastuk i prepustio se uživanju, no prokleti mozak je i dalje radio kao pomahnitali prenavijeni sat koji juri trostrukom brzinom.
Iznenada sam osjetio da me je nešto ubolo u ogoljeni dio stražnjice, prepoznao sam ubod igle i odmah sam znao kakva je to igla. Injekcija, i odmah sam znao i kakva injekcija. Stigao sam pomisliti „Kog vraga drži takve injekcije kod kuće?“ i znao sam da više nema povratka, da mi je preostalo manje vremena nego da nabrojim do pet, ali da nema smisla gubiti vrijeme na brojanje. Pomislio sam – zar se takve stvari smiju primjenjivati bez boca s kisikom sa strane i da čovjek nije spojen na aparate koji nadziru tlak, otkucaje srca i slično? – ali valjda doktor zna što radi. Mislim da sam nešto stigao reći, ali ne znam što, a zatim je svega nestalo.
Probudio sam se ležeći na njihovom krevetu pokriven plahtom do brade. Po svjetlu koje je dopiralo kroz prozor zaključio sam da je poslijepodne. Bio sam odmoran i svjež, preporođen, kao nov. Vidio sam sve oko sebe savršeno jasno, glava mi je bila potpuno prazna i mislio sam bez ikakvog opterećenja, kao mašinica. Podigao sam rub plahte i vidio da sam obučen u nekakvu pidžamu. Pas je ležao na parketu pored kreveta.
Doktor se ušetao u sobu s osmijehom od uha do uha.
– Ne brini, šetali smo ti psa dok si spavao i dobro smo ga hranili. Ne može se požaliti.
– Koliko sam spavao?
– Dva dana. Zapravo, nešto manje. Preciznije... – pogledao je na ručni sat. – Trideset i šest sati.
Dva dana! Trideset i šest sati! Zamalo sam se počeo smijati. Dva dana – kao naručeno, nije moglo ispasti bolje. Ostali akteri mog emocionalnog kaosa mora da su izludili dok sam ja spavao, mora da nisu mogli doći sebi neznajući gdje sam nestao, požderali su se međusobno, dovoljno je samo ih obići i sakupiti njihove zemne ostatke, a ono što se još miče od njih ovako okrijepljen samo ću otpuhati. S novonakupljenim snagama oran sam suočiti se sa svima i svime, dapače, jedva čekam da se kao ledolomac zabijem u taj krš i sve raščistim. Prema tome je sve ostalo bilo nevažno, pa nisam htio ni trošiti vrijeme na pitanje gdje su njih dvoje spavali dok sam ja ležao obesviješten na sredini njihova kreveta, ni tko me je presvukao. Pretpostavio sam da bi odgovorio da me je on presvukao, ali mi je to zapravo bilo svejedno, a vjerojatno su se zagurali na krevet uz mene jer u jednosobnom stanu nije bilo druge ležaljke.
Premda je Doktorova metoda bila drastično neortodoksna, mora se priznati da je bila uspješna. Bio sam mu duboko zahvalan.
Dvije godine kasnije situacija se potpuno izokrenula. Nije bilo dvojbe da se nalazimo u ratu. Netko mi je zvonio na vratima i otvorio sam ne znajući tko je. Na pragu je bila Doktorova supruga, sva izbijen i očerupana, s vidljivim modricama i ogrebotinama. Znala je da uvijek imam fotoaparat uza se i tražila je da poslikam ozljede kako bi mogla priložiti očigledne dokaze tužbi za razvod braka uz ostalu medicinsku dokumentaciju.
– Ne znaš ti njega, iako ti je prijatelj. On je životinja! Monstrum! Pravi se fin, a zapravo je… – i tu poteče nepregledni niz primjera kakav je on među kojima su bacanje niz stepenice od tavana do podruma i izbacivanje iz kuće na zimu i snijeg samo sitnije epizode. Djelovala je vrlo uvjerljivo, naročito zbog oteklog lica izobličenog podljevima i razbijenim usnicama, iako se sve to nimalo nije slagalo s onim što sam zapamtio kada se razvodio od prve supruge, što je proteklo besprijekorno uljuđeno i uz maksimalno međusobno uvažavanje. Da li je objašnjenje bilo u tome što se ljudi vremenom mijenjaju ili u tome što u svakom odnosu ipak učestvuje dvoje? U jednom trenu je uzviknula:
– On je seksualni manijak!
Kako? Nisam pitao već samo upitno podigao obrvu.
Tražio je od nje da se "kurvanjski oblači". (Znao sam da je uživala masovno kupujući raznorazne krpice i često se pojavljivala u javnosti vrlo provokativno dotjerana.) Jedno ljeto su išli deset dana u nudistički kamp. Snimao ju je golu video-kamerom i tjerao da pri tome masturbira s raznoraznim predmetima. Platio je neku kurvu, doveo je kući i tražio da se njih dvije drpaju, a on ih fotografirao. Nabavio je lisice, bič, umjetne kurčeve i razne seksualne igračke, puna ih je bila kuća, i sve ih je primjenjivao. Kad ne orgija samo gleda porniće na videu. Što god je vidio u pornićima htio je odmah isprobati.) Nalazio je parove preko oglasa i vodio je na razmjenu partnera i grupni seks. "Htio je da se jebem s psom! To, naravno, nisam pristala!" Tjerao ju je da se obuče kao kurva i lovi strance po barovima, a kasnije mu je morala sve podrobno pričati. (Za to nije napominjala da se opirala.) Dovodio je nepoznate muškarce i tražio da im se poda pred njim, prijeteći da će je prebiti ako ne pristane. (Meni tako nešto, koliko god smo bili bliski, nikada nije ponudio.) I tako dalje, i tako dalje… Usprkos svemu, to nije spominjala kao razlog zbog kojega su im se odnosi zatrovali, već više usput, kao njegovu karakterizaciju. a zakrvili su se zbog sasvim drugih razloga.
Znao sam da je Doktor tip kojemu hormoni samo šikljaju i da bi jebao i muhu u letu, pa sam mogao povjerovati da ga je sve navedeno zanimalo i golicalo, iako bi me iznenadilo i razveselilo da je imao petlju išta od toga provesti. Iznenada sam se prisjetio prilike kada sam trideset i šest sati ležao obesviješten na njihovom krevetu. Da li sam kroz to vrijeme imao erekcije kao što se normalno događa preko noći? Da li mi je seksualni aparat reagirao na podražaje? Vjerojatno su me oboje zajedno presvlačili; jesu li odoljeli iskušenju kroz trideset i šest sati da se poigraju i na neki drugi način? Lako sam ih mogao zamisliti kako su se oboje razularili, a – uostalom – i pas je bio sa strane… Ono: maksimalno su raspomamljeni, meni se diže ili ne diže, a pas gleda… Svakakve zamisli mogu pasti na pamet pod utjecajem ljetnih vrućina.
Prisjetio sam se kako sam se zapanjio nakon što sam otišao od njih i htio nešto fotografirati, pa otkrio da u aparatu koji je stalno uza me nemam filma, što je nespojivo s mojim navikama. Pripisao sam to tada ludilu u koje sam upao, kao još jedan pokazatelj koliko sam bio izbačen iz ravnoteže. Dok mi je supruga u masnicama ocrnjivala prijatelja pomislio sam: da nije potrošio film do kraja, te ga nakon toga izvadio...? Imali su i oni fotoaparat, ali možda u njemu upravo nije bilo filma. Imali su i video-kameru… Demon Lilith naskače na usamljene putnike dok spavaju…
– A ono, kada sam spavao kod vas dva dana…
Odmah je znala na što mislim i odlučno brzo porekla, ali neuvjerljivo. Nisam čačkao po tome je mi je bilo jasno da ništa ne bi priznala, jer da je ičega bilo i ona bi bila suučesnik, sukrivac, tako da danas ne mogu ništa s izvjesnošću tvrditi, ali je možda ipak bolje da ovu priču iznesem na vrijeme.
Molim vas, ako ikada na YouTubeu iskrsne neki film sa mnom u glavnoj ulozi, ili nekakve fotografije negdje na internetu, onako kako se sirotoj Severini dogodilo, tek da znate što je posrijedi. Ako sam na tom filmu desetak godina mlađi i ako cijelo vrijeme imam zatvorene oči, što god se događalo to ja blaženo spavam, kao što smo i u mnogim drugim prilikama nesvjesni što se oko nas zapravo događa i na koje nas sve načine iskorištavaju.
Post je objavljen 06.07.2015. u 09:22 sati.