Iran je zemlja u kojoj preljubnike kamenuju. Ovih dana slušamo o pozivima iranskim vlastima, odaslanima s raznih strana svijeta, da ne zatuku kamenjem moju vršnjakinju Sakineh Mohamadi-Aštiani, a tim se pozivima evo i ja pridružujem i molim Njegovu Ekselenciju predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada da Sakineh radije protjera iz zemlje. Jer, priča se da bi smrtna kazna kamenovanjem mogla biti – zbog pritiska svjetske javnosti – zamijenjena „humanijom“ smrtnom kaznom vješanjem pa je u tom smislu izgon iz zemlje poželjna alternativa.
Inače, zakon o kamenovanju nalaže da kamenje treba biti određene veličine, naime, takvo koje mrskog zločinitelja/icu neće ubiti prebrzo, ali niti presporo. Također, da sam preljubnik koji živi u Iranu, imao bih prednost pred preljubnicom jer u zakonu isto tako stoji da se muškarca zakopa do pojasa, a ženu do vrata, što bi mi omogućilo da pokušam iskoristiti „rupu“ u zakonu koja kaže da će osuđenik/ica biti oslobođen/a ukoliko se tijekom kamenovanja uspije iskobeljati, tj. sam/a sebe iskopati.
Pretpostavljam da nitko od komentatora koji će se javiti ne podržava praksu kamenovanja (hvala Isusu!), no, možda se nađe i netko takav pa bi bilo zanimljivo čuti njegove argumente. S druge strane, a što ako se nesretni preljubnici zapravo iskreno – vole? Naime, to je posve moguće i sam Bog zna da se nerijetko i događa. Ovim se pitanjem otvara kompleksna tema sveprisutne krize braka kao institucije: zašto bi netko uopće počinio preljub ako mu je u braku dobro? Bit će zanimljivo čuti vaša razmišljanja na tu temu.
Post je objavljen 10.07.2010. u 22:17 sati.