Čini se da su se bitke zasad smirile i mogu malo predahnuti na neko vrijeme. Sad tek shvaćam da već dugo nisam bio ovdje. Patila je kreativnost zbog nekih drugih bitnijih obaveza a neki čak i kažu da se ta kreativnost neće vratiti.
Sve što je prije rečeno stoji i neka tako ostane. Stare riječi i moraju biti postojane jer ako one nisu postojane sve što se na njih nadograđuje će se raspasti kao kula od karata. Čini se da ljudi ipak evoluiraju (i ne mislim sad na onu biološku evoluciju nego prije evoluciju karaktera) i ništa što je bilo se ne vraća baš čisto onako kako je bilo. Čini se da je ipak ona optimistična teorija da napredujemo svakim danom točna! Naravno, to ne mora vrijediti za sve ljude. Moram i sam priznati da ima perioda u životu ljudi kad ne smatramo da napredujemo nego, dapače, da nazadujemo. Na kraju ispada da je to sve privid i da ipak idemo nekom putanjom prema naprijed.
Uz onu staru budističku izreku da je prošlost u prošlosti, sada se dodaje dodatni argument da ono što je bilo prije ne može biti bolje od onoga što slijedi - osim ako se niste previše zamjerili Varuni pa vas čeka neka gadna kazna.
Znam da postajem jači, pametniji i brži. Ono što smo bili je lijepo i možda su sjećanja na prošla vremena ugodna, ali nakon tih dobrih vremena dolaze još bolja. Dobro mi je da mogu biti svjedokom toga, makar se ne bih previše htio razbacivati sa proročkim riječima koje bi se mogle uvijek okrenuti protiv smrtnika koji ih izgovara.
Nekad jednostavno čovjek mora otvoriti vrata budućnosti.
Post je objavljen 08.07.2010. u 21:45 sati.