Marketing
Ceste Transilvanije
| Slobodno vrijeme sam mislio provesti otkrivajući znamenitosti a jedna od znamenitosti koja me provukla je bila cesta 7c tzv. Transfagarasan road koju je dao izgraditi a tko drugi doli Nicolae Ceausescu glavom i bradom. Iako je sada to glavna turistička atrakcija regije Valcea nije napravljena iz tih razloga. Drug Nicolae je imao sličnih problema s Rusima kao i Tito. Ni njemu se nije svidlo što su Rusi u nekom trenutku nagrnuli u Mađarsku tik na sjevernu granicu s Rumunjskom a komunikacija sjever - jug Rumunjske je ostvarena jednom cestom koja ide kanjonom rijeke Olt. Nicolae je kao osvjedočeni prijatelj Rusa odlučio da bi oni, ukoliko upadnu u Rumunjsku, sigurno odlučili presječi tu komunikaciju cestu 7, Sibiu - Ramnicu Valcea. E pa onda je odlučio da se nabrzinu izgradi cesta 7c koja povezuje sjever i jug ali preko brda. I tako nastade najviša cesta u Rumunjskoj. Danas je otvorena samo u ljetnim mjesecima a i tada se nekada zatvara. Nažalost moje želje se nisu ispunile i nisam imao vremena da prođem tim putem pa sam onda odlučio proći nečim sličnim. Cesta 7a koja vodi od Voinease preko brda na zapad do Petrosana, otkud preko Caransebesa mogu doći lako do Vršca pa doma. Malo sam se raspitivao i dobio različite informacije o stanju ceste i mogućnosti prolaska ali na kraju sam odlučio da idem. Pa kud puklo da puklo. | |
 | |
| Do Petrosana je nekih 80 km a čuo sam da se cesta može proći za 2oko 3 sata. Polazak iz Voinease je ok. Cesta uža. Malo stariji asfalt. Tu i tamo koja udarna rupa ali nema prometa i brzina između 60 i 80 km/h. Negdje na pola puta se nalazi jezero Vidra sa istoimenom branom. Ta brana je navodno bila i razlog izgradnje ceste. Do tamo je sve bilo ok. A onda.. | |
 | |
 | |
 | |
| Taman iza jezera dolazi par kilometara ceste gdje je prosjek brzine naglo pao. Oko 10 -15 km/h. Rupa na rupi. A meni žao auta :) I dok ja plačem za amortizerima koji će vjerojatno otpasti svemirskom brzinom za uvjete na cesti stiže me Dacia pickup. I prestiže. I ode dalje. Nakon tih par kilometara, eto ganc novog asfalta, ali samo na jednoj polovici ceste. Druga polovica je jedno 20 cm ispod te razine. Prekrasno. Ali svejedno ubrzavam i sustižem Daciu i pratim ju slijdećih 20ak km. | |
 | |
 | |
| U nekom trenutku asfalt naprasno prestaje i cesta se pretvara u makadamski put ali bez rupa. Kako se penjem u brdo temperatura pada. Od početnih 25 ostalo je tek 5 stupnjeva. A onda sliazak. Otvara se prekrasna panorama Transilvanijskih brda. Potočići koji teku preko ceste. Mmmm... | |
 | |
 | |
 | |
 | |
 | |
 | |
| 15ak km prije Petrosana ponovo loš asfalt i prve krave. Dva bika odmjeravaju snage nasred ceste. Ja stajem, čekam pa ih onda lagano zaobilazim. Oni se ne daju smesti. | |
 | |
| Nakon 2 i pol sata stižem u Petrošan. Konačno u civilizaciji. I krećem prema kući. U konačnici vremenski nisma ništa uštedio ali sam vidio prekrasan, od civilizacije zaboravljeni dio Europske Unije. | |
Post je objavljen 12.07.2010. u 13:55 sati.