obično kad dođem doma kod mame i tate zabijem se u svoju sobu i rujem po svojim stvarima. tata ode u dućan kupit otrov za štakore...opet ćeš mi cijelu kuću odnest, šta ćeš mi opet pokrast?
nemam pojma šta očekujem da ću naći al nađem. evo našla spomenar. ovaj spomen možda nije lijep al ga čuvaj zauvijek. sjećam se kad sam bila mala spomenari su nama curama bili nešto najdragocjenije. onda u taški ne nosiš novčarku, e sori, nosiš spomenar. oš mi ga ispunit? nećeš? nisi mi frendica,bok.
šta se to iza brda puši-to vida svoje gaće suši.
pravilo prvo i jedino kojim počinje....piši, riši gumicom briši ali znaj listove mi ne trgaj, listovi su svi na broju prepoznat ću ruku tvoju. preopaka sam. odmah ti se sledi krv u žilama. pa da. i onda prvi koji mi je ispunio spomenar bio je moj dida slikar koji mi je nacrtao u tušu neke maslačke i bube i na trećoj stranici neku opaku sovu. mudro mudro. nakon toga slijedi naravno moja najbolja prijateljica iz osnovne koju sam nedavno srela baš...i kaže ona...jel se sjećaš ti prijateljice moja kad smo mi išle u cjelodnevno boravak i moj tata i tvoj tata su morali rano na posao. i onda su nas dovezli prve u školu. to je bilo u pol sedam ujutro. ti su imala uvijek dva bananka. jedan bi onda dala meni a drugi bi ti pojela.
prijateljstvo teče kao rijeka uspomena ostaje do vijeka.
najponosniji bi bili kad bi nam spomenare ispunili nastavnici ili neko od odraslih. meni je ispinio nastavnik iz likovnog i zalijepio mi fotku na kojoj je slika koju je on nasliko. uz didu to je jedini odrasli. očito sam samo slikare uvažavala. snob. a ne i još jedna nastavnica kaže....pisat ćemo test to je loša vijest, vida nemoj brbljat, pa ćeš dobit šest. to mi je bilo super smiješno .
onda smo obožavali pisat vida+lana, vida+maja, vida+sonja....sva lezba do lezbe a nismo ni znale a od rubova stranice bi napravile uši na koje bi napisale otvori i tamo bi pisalo vida voli silvija. da i sad sam se sjetila da sam cijelo djetinjstvo bila zaljubljena u dečka s umjetnim okom. bio mi je užasno zanimljiv jer nije imao oko i uvijek sam ga škicala i pratila šta se s njim događa. sve do dan danas. i danas,dan danas, je danas uspješan odvjetnik i ima jako zgodnu curu manekenku i ja sam sretna.
pao vrabac s mosta, za ovaj spomenar bilo je dosta.
Post je objavljen 08.07.2010. u 10:07 sati.