STRAH
Na žalost, današnje čovječanstvo, od rođenja pa do smrti živi u strahu, bilo da se radi o strahu od osuđivanja, izrugivanja, promjena, gubitka, neuspjeha, poraza, boli, različitosti ...sve su to strahovi, samo manifestirani u različitim oblicima.
Bilo koja vrsta straha, na naš duhovno/fizički razvoj djeluje na isti način, radilo se o strahu od osuđivanja ili o strahu od promjena. Strah je strah, a strah je suprotnost duhovnom razvoju, strah je suprotnost slobodi, sreći, ljubavi. Dokle god se ne počnemo uzdizati iznad straha, naš duhovni razvoj je gotovo nemoguć. Sloboda ne postoji, u koliko smo pod stalnim utjecajem straha od toga što će drugi reći ili misliti o nama. Stanje ljubavi je stanje slobode, ljubav ne osuđuje, ne ismijava, ne boji se promjena, različitosti, ljubav sve vidi kao cjelinu, a ne kao razbacane nepovezane dijelove.
Strah je ono što ljude dijeli na: bogate, siromašne, lijepe, ružne, pametne, glupe, uspješne, neuspješne, dobre, loše itd. Strah je izvor sukoba, nerazumijevanja, osuđivanja, izrugivanja, ismijavanja...Ovo što se danas događa, manifestacija je straha iz prošlosti, a ono što će se događati u budućnosti, bit će manifestacija straha iz sadašnjosti.
SLOBODA
Dali je današnje čovječanstvo slobodno, dali smo mi kao pojedinac slobodni? Svi oni koji odgovaraju sa DA, nažalost žive u velikoj zabludi, stvorenoj iluziji slobode.
Što je to sloboda? Kada bih rekao da 99% čovječanstva nema točan odgovor na ovo pitanje, možda bi izgledalo nevjerojatno, no nažalost to su činjenice, 99% stanovnika ove planete ne znaju što je sloboda, odnosno imaju iskrivljene poglede na shvaćanje slobode, tako da ono što je suprotno slobodi, smatraju slobodom.
Sloboda je sloboda, ne postoji alternativa slobodi, ili smo slobodni ili nismo. Danas smo slobodni onoliko koliko nam to dozvoljavaju zakoni, bilo religijski, sustava ili neki drugi, onoliko koliko nam to dozvoljavaju strahovi. Danas sloboda ne postoji, mi smo rođeni kao robovi, i umiremo kao robovi a da toga nismo niti svjesni. Pošto živimo u nametnutoj iluziji slobode, protiv ropstva se ne možemo niti boriti, pobuniti, jer kako ćemo se pobuniti ako vjerujemo da smo slobodni.
Kako tražiti, zahtijevati slobodu za svaku osobu na ovoj planeti, ako vjerujemo da je svaka osoba slobodna? U koliko postoje zakoni, propisi, pravila, u tome slučaju SLOBODA ne postoji. U tom slučaju mi smo robovi, zatvorenici okovani zakonima/propisima/odredbama ...itd. Danas je zakonom propisano skoro pa sve, točno se znade što smijete a što ne smijete, odnosno do koje mjere ste slobodni.
Biti slobodan znači raditi što te volja do onog trenutka kada svojom slobodom, ne narušavaš/ukidaš tuđe slobode. Biti slobodan podrazumijeva izbor, da sami određujemo na koji ćemo način živjeti, naravno do one mjere do kada svojim izborom, slobodom ne ugrožavamo, odnosno ukidamo tuđu slobodu, izbor. Strah je suprotnost slobodi, izboru. Ako živimo u strahu (sram, ljubomora, mržnja, zavist, ismijavanje..), znači da nismo slobodni, naša sloboda je ograničena strahovima, o tome tko će što reći, misliti, pričati o nama. U tom slučaju sloboda ne postoji, pošto funkcioniramo u okvirima straha koje trenutno osjećamo.
Izbor podrazumijeva visoko stanje svijesti. Da bismo učinili izbor, prvo moramo posjedovati informaciju, informacija stvara znanje, znanje podiže razinu svijesti, a svijest se diže iznad strahova i omogućuje izbor, činom izbora dolazimo do spoznaje mogućnosti izbora, i samim time se dižemo iznad programiranih vjerovanja, uvjerenja, strahova. Spoznajom izbora, naši izbori postaju naši a ne tek programi uvjetovani strahom. Izborom dolazimo i do istinske slobode, jer koja je veća sloboda od vlastita izbora ne uvjetovanog strahom.
SREĆA
Sreća je naše prirodno stanje, sreća se nalazi u nama, a ne izvan nas, tako da traženje sreće u događajima, okolini, posjedovanju određenih stvari, novcu, partneru ....jest udaljavanje od sreće. Kako nešto što je u nama, pronaći izvan nas?
Sve što današnje čovječanstvo radi, svaka osoba na ovoj planeti, čini s ciljem postizanja stanja sreće. Bilo da ide na posao, bavi se sportom, raznim hobijima, sve radimo s istim ciljem: da budemo sretni. Idemo na posao da bismo zaradili novac, kad zaradimo novac kupujemo stvari koje smo željeli, ispunjavanjem želje, odnosno posjedovanjem stvari koju smo željeli, postižemo stanje sreće.
No, gdje se rađa ta sreća, gdje je osjećamo, dali je osjećamo u novom kompjutoru, autu, partneru, novoj kući ... ili je osjećamo u nama? Kako smo već prije ukazali, sve što radimo, radimo s istim krajnjim ciljem, ciljem postizanja stanja sreće. No kako smo izmanipulirani, kontrolirani strahovima, sreću koja se nalazi u nama, tražimo izvan nas: tražimo je u događajima, postignućima, stvarima, itd. No zaboravljamo, pronašli mi sreću, odnosno postigli mi stanje sreće novim i bolje plaćenim poslom, autom, osvojenom medaljom ..... sreću ćemo uvijek osjećati u nama, a ne u postignućima ili stvarima koje ćemo posjedovati.
Za sreću treba jako malo, odnosno ništa, no kako smo izmanipulirani, dostizanje stanja sreće za većinu ljudi je noćna mora. Neki rade dva, pa čak tri i više posla kako bi zarađenim novcem, ispunjavanjem normi,želja ( novi auto, kuća, vikendica, plazma, mobitel...) postigli stanje sreće. No to je čista iluzija, ganjanje sjenki. Trendovi se iz dana u dan mijenjaju, novi ljepši automobili, kuća sa bazenom, veća jahta, 3D TV ....... Naši apetiti sve više i više rastu, treba nam sve više kako bismo postigli stanje sreće, odnosno moramo raditi sve više da bismo zaradili što više a zatim sa tim novcem kupili stvari koje nas čine sretnima. Odnosno kupili stvari pomoću kojih ćemo postići stanje sreće, sreće koja se nalazi u nama a ne u stvarima.
Ali moramo biti svjesni: sve što nas usrećuje, može nas i unesrećiti.
Novi automobil nas može usrećiti, ali kad se nešto potrga, razbijemo ga, ili nam ga ukradu, može nas i jako unesrećiti. Tako je sa svime, bilo da se radi o auto, mobitelu, kući, djevojci/dečku .... Auto možemo razbiti, mobitel možemo izgubiti, kuća nam se može zapaliti, djevojka/dečko nas može prevariti, ostaviti....
Traženje sreće van nas samih, je patnja. Patimo zbog ne imanja auta, patimo zbog potrganog auta. Patimo zbog toga što nemamo partnera, patimo zbog toga što nas je partner ostavio. Ili jednostavno rečeno, patimo zbog ne postignutih, nametnutih normi. A kad ih postignemo, onda patimo zbog njihova gubitka.
Jedna od najvažnijih stvari u postizanju stalnog stanja sreće, jest SADAŠNJI TRENUTAK. SADA. Ne možemo biti sretni jučer ili sutra, sretni možemo biti samo SADA, jer SADA je jedino što i postoji. Sve što nam se dogodilo i sve što će nam se dogoditi, dogodilo se, odnosno dogodit će se SADA. Sadašnji trenutak je vječno sada, sada u kojem mi živimo.
No većina ljudi, odnosno čitavo čovječanstvo, živi sve samo ne sadašnji trenutak. Sada, ne postoje problemi. Problemi, odnosno negativne misli, postoje samo ako živimo okrenuti prema onom što je bilo ili što bude. Pošto većina ljudi živi u onom što je bilo, ili što bude, jedini način za postizanje sreće pronalaze u materijalnom, u onom što su postigli/kupili, odnosno što će postići/kupiti.
Kad živimo u onom što je bilo, ili što bude, živimo u iluziji vjerovanja, no najstrašnije je to što nas te iluzije najčešće i povrijede. Kad se stvari ne dese na način na koji smo ih mi predvidjeli, a predvidjeli smo ih na temelju iluzija prošlosti, tada ne postižemo stanje sreće, već razočarani ne postizanjem određenog cilja, normi, usmjereni na ono što je bilo ili što bude, odaljeni od sadašnjeg trenutka postižemo stanje razočarenja, depresije.
Sreća je naše prirodno stanje. Sreća je prirodno stanje male djece kojima Kraljevstvo pripada dok nisu zagađena i zatrovana glupošću našeg društva. Ne morate činiti ništa kako biste postigli sreću, jer se sreća ne može postići. Zna li itko zašto? Zato jer je već posjedujemo. Kako možete postići ono što već posjedujete? Zašto je onda ne osjećate? Zato što nešto morate odbaciti. Morate odbaciti svoje iluzije. Ne morate dodati ništa kako biste bili sretni, morate nešto odbaciti. Život je lak, život je radostan. Teške su samo vaše iluzije, težnje, pohlepa, nastojanja. Znate li od kuda dolaze te stvari? Iz straha, iz poistovjećivanja sa mislima, iz poistovjećivanja sa iluzijama stvorenih i kontroliranih strahom.
BEZUVJETNA LJUBAV
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe. Ljubav nema ništa niti se ona može imati; Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Khalil Gibran
Kaže se da je bezuvjetna ljubav Božanska. Bog voli ljude bezuvjetno. Što god da mi učinili i kako god mi to učinili,Bog će nas uvijek voljeti. On će uvijek i oprostiti. Međutim mogu li ljudi voljeti na taj način? Možemo li mi voljeti bezuvjetno? Ne samo da možemo, već i moramo! To je, kao što smo vidjeli preduvjet za naš daljni razvoj.
Međutim, istina je da je potrebno uložiti vrijeme i energiju na izgrađivanju te sposobnosti. Što zapravo znači voljeti bezuvjetno? To znači odbaciti strahove. To znači da ne postavljamo nikakve uvjete pred ljude koje volimo. Ne volimo ih zbog nečega, već ih volimo jer postoje, jer su ovdje takvi kakvi jesu. Umjesto da u dubini našeg uma nosimo pretpostavku: "Volim te i ti si zbog toga moj/a", sada je skračujemo i ona glasi jednostavno: "Volim te".
Nema uvjeta, nema kontrole, nema ni zašto ni kako; postoji samo čista, bezuvjetna ljubav. Ako mislite da je to nemoguće, prisjetite se kakva je dobra roditeljska ljubav! Ona je bezuvjetna! majka ne voli svoje dijete zato što je ono pametno ili uspješno. Ne voli ga zato što je dijete dobro prema njoj ili zato što joj se sviđa. Ako dijete prestane biti dobro, ako je napusti, ako krene krivim putem u životu ili ako napravi bilo što drugo, dobra majka ga nikad neće prestati voljeti. Takva je prava roditeljska ljubav, bezuvjetna.
Naravno, ima roditelja koji svoju djecu vole uvjetno. Primjerice, to se očituje u tjeranju djece da ispunjavaju njihove neostvarene životne ciljeve: pretjeranom ponosu ili sramu zbog njih te u iznimnim situacijama u odbacivanju djeca zbog toga što imaju drugačiju životnu filozofiju ili učine nešto s čim se roditelji ne slažu. Takvi roditelji pate od ogromne neravnoteže. Ipak, u većini slučajeva roditeljska ljubav vrlo je blizu bezuvjetnoj.
S druge strane, bezuvjetnu ljubav prema ljubavnom partneru poznaje iznimno mali broj ljudi. To me ne iznenađuje jer doista malo tko može reći da ne postavlja nikakve uvjete svojoj ljubavi. Bezuvjetna ljubav bi rekla: "Što god da ti učinio/la, ja ću te voljeti." Većina nas, kao što dobro znamo, ne bi mogla prijeći preko svega što bi učinio njihov partner. Osobama koje volimo kao muškarci ili žene ne dajemo potpunu slobodu, a to znači da ih volimo uvjetno.
Danas je normalno da partneri jedan prema drugom odnos vlasništva i ljubomore te da jedan drugog kontroliraju. U trenutku kad se to promjeni, prirodno je da će se promijeniti i naš način života, te oblici zajedništva koje ćemo stvarati s drugim ljudima. Svatko od nas mora težiti razvoju bezuvjetne ljubavi. Najprije u području odnosa s djecom, roditeljima, rođacima, prijateljima i poznanicima. Istodobno s tim moramo raditi na bezuvjetnoj ljubavi prema partneru. Međutim budite blagi prema sebi i prema partneru, glede toga.
Iskustvo jedinstva sa svim što nas okružuje riješit će svaki problem ljubomore, ne opraštanja, ogorčenosti i povrijeđenosti, te nas dovesti do stanja razumijevanja i bezuvjetne ljubavi.
LJUBAZNOST
Najvažnija pojedinačna riječ u našem rječniku je LJUBAZNOST. To nije ljubav.
Jer,ljubaznost je ljubav. A riječ LJUBAV upotrebljava se i zlo upotrebljava da bi
se njome vezalo,upravljalo, manipuliralo. Ali LJUBAZNOST-tko može odoljeti
ljubaznosti? Nitko. Svi mogu odoljeti ljubavi,jer ona je krivo shvaćena, ljubav.
Ljubaznost je ljubav na djelu. Ona je također stvar prihvaćanja. Kad bi postojalo
razumijevanje i prihvaćanje ne bi bilo problema. Ali, nemože postojati samo
djelomično prihvaćanje. Jer prihvaćanje je potpuno uklanjanje sebe:ako uklonite
svoje ja,onda imate SEBE,ali ako bi došlo do problema između vas dvoje ili svih vas
,onda niste uklonili sebe iz sebe. To je povezano s onim kako VIDITE drugog.
Možete li se staviti u kožu drugog i vidjeti stvari s njegove točke gledišta?
Možete li vidjeti cjelinu života sa šire točke gledišta od svoje vlastite?
Ljubaznost je najmoćnije oružje,to je oružje koje ne ostavlja žrtve,to je oružje
iza kojeg nema pustoši, a ipak mijenja strahovitom silom,silom ljubavi.
Strah je najveća prepreka slobodi, sreći, bezuvjetnoj ljubavi. Informiranjem, znanjem, podizanjem razine svijesti, spoznajom, strah gubi svoju moć, i više nemože biti prepreka slobodi, sreći, bezuvjetnoj ljubavi.
Post je objavljen 07.07.2010. u 19:16 sati.