Jela naših starih
Prevladavala su mesna jela tzv. SMOK (bele kobase, krvavice, češnjovke, pečeno meso živadi i svinja) i jela od tijesta te mliječnih proizvoda (prežgana juha (kod bolesnika), žganci, frkana kaša, mlečna juva, trganci). Salata se mastila svinjskom mašću rijetko bučinim uljem.
Uz živad (perad) i govedinu najčešće su jeli svinjetinu u svježem ili suhom stanju – naime nije bilo zamrzivača tako da su meso nakon kolinja morali na neki način konzervirati. Meso su sušili (najprije „napacali“ u rasolu pa na dim) ili su ga odmah u pečnicama ispekli i zalili u mast.
U kući su pripremali i suhomesnate proizvode (obično odmah nakon kolinja); krvavice, mesne kobase (češnjovke, devenice), nadjeveni želudac tzv prezbušt ili kulen, nadjeveno debelo crijevo tzv. bele kobase (radile su se s kukuruznom krupicom), šunke, slanina.
Od sirovog sala i slanine pravili su čvarke i mast; izrezano se salo kuhalo u velikim kotlovima, čvarke bi stiskali i kasnije jeli sa solju, dok bi mast koja je istisnuta iz sala imala višestruku upotrebu (kod kuhanja, pečenja).
U krušnoj su se peći dogotavljala i slatka tijesta od kojih su najpoznatije gibanice i bazlamače. Kvasno slatko tijesto nadijevali su orasima, sirom ili makom, savili te pekli u okrugloj keramičkoj zdjeli (medenica).
Mlijeko se stavljalo u velike posude na hladno, tamno mjesto da se odvoji vrhnje – nakon što je mlijeko odstajalo na hladnom odozgora je bio sloj kojeg zovemo vrhnje. To bi žene „ognule“ žlicom, ono što je ostalo stavljalo se na toplo mjesto obično na kraj peći na cigle da se „stane“ i tako je nastajao sir koji se stavljao na cedilke da se ocijedi od sirutke. Sirutka se pila, sir jeo mekan ili su ga sušili na pletenim košarama vani (ponekad su ga stavljali na dim).
Vrhnje se jelo zajedno sa sirom, dodavali su ga jelima il su ga prepekli pa njim zalili npr. štrukle, rezance. Ili su ga pak stavljali u drvene posude tzv. stepke ili stepice u kojim se od vrhnja dobivao maslac.
Za jutarnji obrok (tzv. froštuk) obično su se jeli žganci s mlijekom, maslom, čvarcima, pečena jaja s brašnom , pražetina,…
Obed (ručak) se sastojao od juhe, variva i eventualno mesa – naime naši su stari zapravo rijetko jeli meso jer ga nije bilo; za večeru bi jeli ostatke od obeda ili pak suhi sir, sirutku i sl.
Pri radovima u polju (žetvi, sjetvi, berbi, kopanju vinograda, košnji i sl.) jelo se u polju. Obično su najmlađe snahe imale zadaću donijeti jelo i to u košari prekrivenoj stolnjakom, na glavi, sa zemljanim vrčem (stuckom) pića u ruci.
Subotom popodne nije se radilo nego se spremalo po „iže za nedelu“. Stareši su se muži kotakali, dok su se mlajši prasičkuvali (vrsta igre). Nedjeljom se nije radilo, bio je običaj odlaska ukućana k svetoj misi.
Blagdani svetaca bili su prilika i za kontakte mladića i djevojaka. Mladići bi djevojkama poklanjali licitarska srca. Na plesnim zabavama i svadbenim veseljima u široj okolici Zagreba, Turopolju, Pokuplju ples je nekoć bio nezamisliv bez popularnog gudačkog sastava zvanog GUCI (dvije violine, mali bas tipa violončelo). U repertoaru su obavezno imali drmeš.
Post je objavljen 06.07.2010. u 20:52 sati.