Škola po mjeri djeteta
Napomena: ovaj moj tekst objavljen je i na portalu SadaOvdje
Djeca su istraživači po prirodi. Još dok nisu ni prohodala, ona već istražuju na veliko. Počinju svoju veliku avanturu istraživanja i otkrivanja svijeta koja kao da je ucrtana, usađena u samu njihovu bit.
Svako dijete je drugačije. Svako se razvije u drugačijeg čovjeka. Zanimljivo, ne postoje dva čovjeka s istim otiscima prstiju. Kao ni dva čovjeka s istom bojom glasa. Iako smo svi ista vsta, svatko je unikat, jedan jedini on ili ona na ovom svijetu.
Sjeme iz kojeg će u odgovarajućim uvjetima niknuti ova ili ona biljka vrlo je slično, gotovo identično. Gledajući sjeme ne možemo znati koji nacrt ono u sebi nosi, ne možemo znati u što će izrasti, što će postati. Tek ako mu omogućimo odgovarajuće uvjete, odgovarajuću pažnju i brigu, ako mu damo određeno vrijeme i ako se (a ovaj dio je krucijalan) što manje aktivno petljamo u njegov mehanizam rasta kojeg praktički i ne poznajemo, to sjeme će postati ono što potencijalno može postati.
Svako dijete je sjeme za sebe. Kada pogledamo male bebe, one djeluju vrlo slično. Gledajući ih ne možemo imati ni najblažu ideju što se sve krije u tom djetetu, koji je sve potencijal u njemu, koji nacrt, u što se ono može razviti, što može postati, u što izrasti, na koji način procvjetati.
Obrazovni sustav svu djecu tretira jednako, kao da se radi o jednom identičnom sjemenu koje mora izrasti u jednu jedinu dosadnu inačicu čovjeka, onakvu kakvu je obrazovni sustav zamislio. U tome je osnovni «grijeh» aktualnog sustava. Temelj mu je promašen.
Kada govorimo o unaprijeđenju obrazovanja, pod uvjetom da želimo ozbiljno razgovarati i razmišljati o toj temi, onda je poželjno da aktualni sustav apsolutno ne uzimamo kao referencu. Ako želimo ozbiljno razmotriti koja je svrha obrazovanja, koja je svrha podučavanja i kako bi to podučavanje trebalo izgledati, onda moramo napraviti revoluciju u razmišljanju, u pristupu i krenuti u otkrivanje skroz novih puteva. Stari načini su preduboko urezani u našu svijest.. Previše su nas navikli na njih. Ali zašto ne krenuti u nešto sasvim novo? Pri tome nas prvenstveno zanima vrhunski interes djeteta i stvaranje uvjeta u kojima dijete na najbolji način može ostvariti svoj potencijal.
Podučavanje. Ni malo lak zadatak. Što znamo o istinskom podučavanju? Malo i ništa. Zamislimo dijete kao sjeme. Svako dijete. Zadatak učitelja je da stvori takvu atmosferu, takve uvjete u kojima će svako dijete pronaći ono što je njegov interes, njegov talent, njegov potencijal, a zatim ga potaknuti i ohrabriti da punim plućima krene u istraživanje svojih mogućnosti i usvajanje znanja vezanih uz djetetove sklonosti i njegove individualne potrebe.
Duboko vjerujem da učitelj ne može odvesti učenika dalje nego što je sam došao na svom putu razvoja. Od istinskog učitelja se ne očekuje da zna odgovore na sva pitanja niti da barata milijonima podataka. Njegov zadatak je biti na raspolaganju, stvoriti atmosferu, zainteresirati, potaknuti, probuditi, animirati. Napraviti poticaj i promatrati reakciju.
(Zamišljena) škola po mjeri djeteta je ona u kojoj dijete ne osjeća ni strah ni prisilu, osjeća se sigurno i prihvaćeno. Učitelji su više moderatori, pomagači, usmjeravatelji, promatratelji. Nikako «autoriteti» u negativnom smislu.
Waldo Emerson je u eseju Edukacija još davne 1863. napisao: I believe that the secret of Education lies in respecting the pupil. It is not for you to choose what he shall know, what he shall do. He only holds the key to his own secret. Respect the child. Wait and see the new product of Nature. Respect the child. Be not to much his parent. Respect the child, respect him to the end, but also respect yourself. Be the companion of his thought, the friend of his friendship, the lover of his virtue, - but not kinsman of his sin.
Hoće li se obrazovni sustav kao cjelina preko noći promijeniti u slučaju da netko dođe s prihvatljivim, korisnim i naprednim idejama o njegovom unaprijeđenju? Neće. To je velik, trom sustav i kao takvom mu nije do mijenjanja. On se mijenja sporo a i to u lošem smjeru. Za koga je onda eventualni novi pristup? Za koga je novi način? Kome može poslužiti i kome koristiti? Onim roditeljima kojima je blizak i koji svojoj djeci žele da budu i da postanu ono što potencijalno mogu postati, a ne da se od njih rade puke, uniformirane marionete. Škola po mjeri djeteta je, na žalost, samo za manji broj ljudi. Za one koji prepoznaju potrebu za takvim skokom u novi pristup. Ali od nečega se mora krenuti i bez obzira što se radi o potencijalno malom broju ljudi, smatram da je taj početni korak više nego potreban. Dapače, upravo takvi alternativni pristupi mogu biti pokretač bitnih društvenih promjena i rasadnik individualaca, kreativaca, pozitivnih revolucionara.
I saw my problems and I'll see the light
We got a lovin' thing, we gotta feed it right
There ain't no danger we can go too far
We start believin' now that we can be who we are.
They think our love is just a growin' pain
Why don't they understand? It's just a cryin' shame
Their lips are lyin', only real is real
We stop the fight right now, we got to be what we feel.
We take the pressure and we throw away
conventionality, belongs to yesterday
There is a chance that we can make it so far
We start believin' now that we can be who we are.
Post je objavljen 06.07.2010. u 11:04 sati.