Gdje god boravio po Europi ciljano odredište su mi bili muzeji suvremene umjetnosti, što jednom u šali rekoh, ako ništa imaju najčistije vecee. Čitam danas da je ponovo otvoren meni jako drag muzej, prije dosta godina sam vodio najbolju generaciju učenika tamo ( jedan razred, pet profesora njemačkog jezika danas, u sadašnjim uvjetima nezamislivo), prethodno ih dobro pripremivši. Nikad neću zaboraviti trenutak kad smo ušli, učenica mi potražila pogled i ozareno uz osmijeh rekla : "I to je to !"
Naravno da se kajem kao sukrivac za njihovu odluku o upisu fakulteta, takve greške neću ponavljati, no tko je onda znao u kakav barbarizam srljamo i kakve će se vrijednosti u budućnosti tražiti...
Post je objavljen 06.07.2010. u 10:20 sati.