Možda jeste, a možda niste gledali današnje (4.07.2010.) dnevnike HRT i NOVE. I jedna i druga prikazale su kratku reportažu promocije novih doktora znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Održana je u HNK uz prisutnost svih koji u takvim slučajevima trebaju prisutni biti. S jednom malom razlikom: ovog puta smo tu bili i supruga i ja.
Negdje između ovih 189 novih doktora znanosti, u četvrtom redu sjedi i moj mlađi sin, dr.sc. medicinskih znanosti. Veliki je to dan. I za njega (iako se on pravi da nije) i za nas.
Majka je bila u suzama, otac ponosan, a sinovljeva supruga samozatajna. U tom trenutku sam se sjetio osobe koja bi možda od svih nas bila najsretnija i najponosnija, njegova baka, moja majka. Ostvario bi se njezin veliki san: kada joj već sin nije postao doktor znanosti, učinio je to umjesto njega njezin unuk.
Da nije umrla, danas bi imala 95 godina.
Post je objavljen 04.07.2010. u 23:44 sati.