Pregled posta

parangal i druge priče s valova

s toplim danima, živo je u ližnjanskoj lučici, ruke ribolovaca pune su posla


ljubav prema moru, valovima i plovidbi, ali i ribolovu od malih nogu


na prvoj smo poziciji bacili parangal

Parangal je prastari ribolovni alat. Osnova mu je upredena uzica ili najlon, na koji su u određenim razmacima vezani pramenovi s udicama. Doživio je razne izvedbe ali princip je ostao isti. Potječe iz vremena starih grka i rimljana. Jedini je udičarski alat, koji se koristi u profesionalnom ribolovu, iako sve manje i sve rijeđe. Alat je to koji izumire.
Razlog njegova nestanka, prvenstveno treba tražiti u sve manjoj količini ribe, nestanku određenih parangalskih vrsta, posebno landovine. Taj nestanak je usko povezan s pretjeranom upotrebom ostalih alata, osobito koča. Drugi razlog je taj što rad s parangalima znači veoma težak posao pa čak i danas kada mehaničko ribarsko vitlo zamjenjuje ljudske ruke. Stara kletva glasi " dabogda te dopa parangal". U toj rečenici sažeta je sva težina parangalskog posla, sve nevolje onih koji su s njim radili, rečenica u kojoj nema niti malo ljubavi, niti lijepe riječi, kao za druge udičarske alate. Datira iz vremena kad se ribalo na vesla, ustajalo u sitne noćne sate i ukočenim rukama nadivalo stotine udica. Još se za mraka bacao, da bi u moru uhvatio koju uru noći i pokoju dana. Tad se opet, veslima i rukama, istezalo iz dubine sve te silne udice s ulovom ili bez njega. Natezalo se s dnom kad bi zapinjao, s velikim ugorima, ražama, psima i molima, kokotima te drugom ribom kad bi lovio. Ribom koja se nije predavala bez da trainu upila u mokre dlanove. Najgore je ipak bilo, boriti se s vremenom. Nebrojeno puta more je pokazalo opaku ćud u tih par sati dok je parangal bio u moru. Bačen po bonaci, dizan po neveri. Koliko puta je izvađen netaknut, isto onako kao što je i bačen. Sva ješka na broju. Bez ribe. prokleti od ribara, parangal i more. (Autor teksta o parangalu Tonći Žanko)


u dvoje je lakše, pa dječak noniću dodaje srdele za ješkanje

Srdela (lat. Sardina pilchardus) je morska riba iz porodice haringi (Clupeidae). U Hrvtaskoj je još poznata kao sardina, srđela, šardela, a ponegdje kao štijavica ili žir.
Srdela je riba izdužena tijela koje je na bokovima spljošteno. Gornji dio tijela je modrozelenkast, a prema donjem boja prelazi u srebrnastu. Uzduž bokova se proteže modra boja. Na bokovima ima nekoliko crnih mrlja, a na škržnim preklopcima urez nalik na zvijezdu. Tijelo joj je prekriveno povelikim ljuskama. Srdela naraste najviše do 25 cm duljine i 8 dkg težine, dok je prosječna težina oko 3 dkg.
Srdela se može naći u istočnom dijelu Atlantika između Islanda i Senegala. Uobičajena je riba u Sredozemno moru, pogotovo na zapadu Sredozemlja, Jadranu i Crnom moru.
Pelagijska je riba, što znači da je stalno u pokretu tako da nema stalna boravišta ili dubine na kojima živi. Njena koncentracija u Jadranu je najveća oko zapadne obale Istre, lošinjski arhipelag, istočno od otoka Olib, vanjska strana Dugog otoka, Paklenski otoci, Dugog otoka, Vis i Palagruža, te južni kraj obale Pelješca i otoci Mljet i Lastovo.
Srdela se u pravilu kreće u jatima (plovama), nema stalno prebivalište, ali se ponajviše zadržava iznad ljušturastog, koraljastog i kamenitog dna ili onog obraslog algama. Hrani se planktonom i ostalim sitnim morskim organizmima.
Srdele se mrijeste u hladnijim zimskim mjesecima kad se povlače dalje od obale u dubinu mora. Ispuštaju ogromne količine jajašaca koja plutaju površinom mora. U tim mjesecima ih je teško loviti.

Konzervirana srdela (sardina)
Srdela se smatra kraljicom riba. Spada u plave ribe i bogata je nezasićenim aminokiselinamaomega-3 i omega-6 pa je vrlo zdrava. Ukusnog je mesa, lako probavljiva, bogata bjelančevinama, ugljikohidratima, mastima, vitaminima, posebice vitaminima A, D i E te mineralima. Vrlo je tražena jer je među najjeftinijim ribama koje se mogu nabaviti svježe. Često se konzervira, a tako konzerviranu u Hrvatskoj je nazivaju sardina. U primorskim krajevima se usoljava tako usoljena velika je poslastica. Najčešće se lovi mrežama plivaricama. Zauzima oko 60 posto cjelokupnog izlova ribe na Jadranu.


parangal je bačen, a mi ćemo se otploviti do nove pozicije, u potragu za fratrima ili kako ih u Istri nazivaju barajima


imali smo dobru ješku, bili na pravoj poziciji, no vjetar je naborao more, pa od našeg ribolova iz ruke ništa, stoga smo malo plovili oko otočića Levana, te prije povratka na kopno izvadili parangal

Morski je crv,uz bibi i dagnju (pedoću), najviše korištena ješka u ribolovu na moru. Za noćni ribolov sigurno je najbolji mamac. Nismo ni svjesni da se ta stvorenja nalaze posvuda tamo gdje se kupamo, ronimo ili lovimo. Teško ih je opaziti dobro sakrivene u svojim kanalima u pijesku, sa dobro kamufliranim ulazima. Isto tako je činjenica da bi bez ribolova veoma mali broj ljudi znao da uopće postoje. Zahvaljujući popularnosti ribolova danas ima mnogo "stručnjaka" za ovu vrstu mnogočetinjaša koji znaju gotovo sve o njemu. Nema ribe koja se neće "pomamiti" na njega a posebno kvalitetne vrste kao što su: komarča (orada), arbun, fratar, šarag, pic, kavala, škarpina ... Voli ga gotovo sva bijela riba, pa čak i zubatac i lubin, koji inače rijetko grize bilo što osim žive ribe. U čemu se ogleda njegova tako velika popularnost? Zbog intenzivnog mirisa, hranjivog mesa bogatog proteinima, prelijevanja boja, bočnih trepetljika koje se miču ili zato što je mekani zalogaj kojeg svaka riba može svladati? Naše spoznaje o ribama, njihovim navikama i radoznalosti navode na to da se radi o kombinaciji svega nabrojanog. Osim riba crva vole još i mnogobrojni drugi morski organizmi kao što su hobotnica, hlap i jastog, koje se nerijetko ulove na taj mamac.

Velikoj obitelji Eunicidae pripada mnogo vrsta od kojih je veliki morski crv (Eunice gigantea) najveći predstavnik. Velik broj pripadnika te vrste nalazimo i u Jadranu i dobri su mamci ali ni blizu njemu. Pripada kolutićavcima a može narasti i do 4 metra u duljinu, debljine poput palca. Njegova duljina i debljina često varaju jer je veoma rastezljiv. Veliki i debeli morski crvi danas su rijetkost čemu je, vjerojatno, uzrok prekomjerni izlov pa zbog toga i nemogućnosti odrastanja ili zbog ljudskog utjecaja na okoliš (nasipanje dna, izgradnja marina i sl.). Crvi koji se danas prodaju (ili love) često su sitni i kratki, tako da mnogi i ne mogu imati točnu predstavu o njihovoj veličinu koju mogu dostići. Zaključak je jasan: ovi crvi vjerojatno žive dosta dugo ali zbog izlova i ekoloških promjena morskog okoliša nemaju šansu da narastu do veličine njihovih predaka, koji su živjeli u našem moru kad se za crva kao ješku i nije znalo.



Kod nas je rasprostranjen na područjima od Istre do Pelješca, južnije rijetko ili nikako. No i tamo gdje veliki morski crv ne obitava ribe će se vrlo rado bacati na tu ješku. Veliki morski crv obitava od plićaka pa do dubine od 30-tak metara. Da ovi crvi žive i dublje dokaz je da se zna zaplesti u mreže koje su bile bačene i dublje od 30 metara. Za svoje obitavalište najčešće odabire plitko položene obale rascjepkane pješčanim ili šljunčanim kanalima. Prema izgledu obale lako se može zaključiti živi li crv na tom području.

Uz kamenite ili u cijelosti pješčane obale sigurno je da ga tu nećemo naći. Rupa u kojoj je crv ulaz je u dugi kanal koji ima ulaz i izlaz. Izlaz, koji je često blizu samoga ulaza služi mu za obavljanje nužde, cirkulacije mora, kao i za razmnožavanje budući da se na završetku repa nalaze reproduktivni organi koji se odvajaju za vrijeme mrijesta. Na području sa jakom cirkulacijom slatke vode crv ne obitava, ali mu ne smeta ako je voda lagano oslađena. Hrani se noću gotovo svime što prođe u blizini njegove rupe kao što su račići, mali pužići i školjkaši, mali ježevi, strvine, spužve i zvjezdače. Na glavi ima pet ticala sa osjetilnim organima. Hranu hvata i drobi sa snažnim zubima koji izgledaju kao kljove. Kod ješkanja glave treba se čuvati tih zubiju jer mogu razrezati do krvi. Kad se brani crv snažno škljoca kljovama što se može i čuti. Crv puknute dijelove tijela lako regenerira, pa se nerijetko mogu vidjeti debeli crvi sa malim repom. Crv izbjegava područja koja naseljavaju veliki ježevi koji obrste sve na dnu i tako onemogućavaju crvu da dođe do hrane. Crve za ribolov treba držati odvojene jer se međusobno napadaju i izgrizu.


nažalost ni na poziciji od parangala nije nas dočekala bolja priča, veliki dio ješke riba nije niti takla


«ipak nešto telefonira» rekao je nonić izvlačeći parangal iz mora



Ugor (lat. Conger conger) je morska riba iz porodice congridae ili zmijolikih riba, red jeguljke. U Hrvatskoj ga još nazivaju grongo, školjar, gruj.
Ugor je zmijolika riba, dugačkog tijela. Boja mu varira u nekoliko nijansi, od svjetlosive do posve crne, a sve to ovisi o terenu na kojem obitava. Svi ugori imaju bijele točkice po bočnim stranama tijela. Naraste do 2,3 m duljine i oko 48 kg težine, ali može narasti i do 3 m i težine od oko 100 kg. Ugori su grabežljivci koji putuju niz struju i nastanjuju dijelove obale, kanale, uvale i vanjske strane otoka. Danju se skriva u zaklonu stijena u koji se uvuče svojim duguljastim i sluzavim tijelom. Lovi noću a plijen su mu ribe i ostali hranjivi organski obroci. Jako je proždrljiv pa često guta obrok koji mu jedva stane u usta zbog čega može uginuti uslijed gušenja. U vrijeme mrijesta ugori se povlače u velike dubine. Dvije su poznate lokacije mrijesta i to u Mediteranu i uz portugalsku obalu.
Život ugora završava reprodukcijom jer im se tijelo toliko iscrpi da se nikako ne mogu vratiti u normalan život. Ženke zbog sigurnosti u dubinama izbacuju preko tri milijuna jajašaca. Krv ugora je otrovna, ali ne u tolikoj mjeri kao kod jegulje. Meso odraslog ugora je vrlo cijenjeno a manji primjerci su prepuni kostiju i drače. Najčešće se sprema na brudet. Bogat je masnoćama i proteinima. Lovi ga se parangalom.
Temeljem zakona o zaštiti riba, zabranjeno je loviti ugora manjeg od 70 cm.


koliko informacija na ovom malom ekranu: dubina mora, temperatura valova, vrsta morskog tla….vidi, vidi, sad piše kako ja moram upravljati barkom


malo se vrtimo u krug, no nema veze, kopno je na vidiku


ovaj nam put ribarska sreća nije bila naklonjena, no nije uvijek tako….ova je fotografija uspješnog ribolova, snimljena samo nekoliko dana prije našeg dolaska u Istru, kada je nonić na parangal ulovio zubatca od 7 kila….; )))

Zubatac (Dentex dentex), pripada obitelji ljuskavki (Sparidae). Uz komarču i lubina najtraženija riba Jadrana. Svoje ime duguje velikim očnjacima koji se ističu na njegovu zubalu.
Naraste do 1 metra duljine i postigne težinu od 16 kg. Čvrste je građe, osobito glava sa prednjim dijelom. Ističu se jake čeljusti i vrlo veliki i oštri očnjaci. Duguljastog je ali istovremeno i prilično visokog tijela u boku stisnutog. Po izgledu se odmah da zaključiti da se radi o vrlo snažnom grabežljivcu i odličnom plivaču. Voli obrasla dna na kojima se zadržava riba. Izbjegava strmu obalu, pješčana i muljevita dna, mutne vode, mirne uvale i priobalje uz naselja. Hrani se uglavnom ribom, rakovima, glavonošcima, crvima itd. Kao tipični grabežljivac napada sve što je u pokretu i uvijek je spreman za napad. Vrlo je uporan lovac. Kreće se na velikom rasponu dubine od 1 do 200 metara, ali najčešći je do 30 metara dubine. Skuplja se u veća jata samo u sezoni mriješćenja. Mrijesti se početkom ljeta.
Najbogatija područja zubataca su područja šibenskih i zadarskih otoka, gusta naselja su i u području Pule i Rovinja, i oko otoka Visa, Lastova, Mljeta i Palagruže.
Osim u Jadranu rasprostranjen je i u Mediteranu i istočnom Atlantiku. Zubatac je zbog vrlo ukusnog mesa nazivan 'carom o rib'...

do nove photo-priče, pozdrav svima


Post je objavljen 04.07.2010. u 18:22 sati.