Bez obzira gdje živite, u stanu, kući, pod mostom, uvijek imate susjede. Malo tko od nas ima privilegiju živjeti na pustom otoku, ali i ne bi bilo zabavno. Susjedi mogu biti korisni, mogu biti prijatelji, mogu vam uljepšati dan sitnicom, a mogu biti i naporni.
Imam susjede u svim ovim kategorijama. Budući da živim u ulici sa kućama i da su oko mene sve strosjedioci – imam iste susjede otkad znam za sebe. Moj kvart se intenzivno razvija nekih tridesetak godina (možda malo više, ali prije toga nije tu bilo nešto puno stanovnika), a starci su se tu doselili prije otprilike dvadeset i pet, kada i većina ljudi koji žive tu oko mene.
I naravno kada živite okruženi istim ljudima tolike godine, upoznate njihove navike. Pogotovo zato što mi svi tu imamo ležeran pristup stvarima. Nema nekih prenemaganja ili glumljenja finoće. Budući da po doma volim hodati u pidžami, masu puta sam takva hodala po cesti kada bih išla do bake koja živi kuću do, ili do frendice koja živi četiri kuće dalje od mene. To je tu kod nas normalno. Nitko te zbog toga neće gledati čudno.
Nekada davno sam pisala i o djeci u ulici. Kada sam ja bila mala, nije bilo puno djece, ali zato je sada pravi mali baby boom. I preslatko mi je vidjeti punu ulicu djece, a još mi je slađe kada me zovu i pitaju di mi je tata ili ako nema njega imam li ja bombona (naime moj tata ih je sve razmazio i svaki dan im daje ili nekakve bombone ili lizalice ili nemam pojma šta već). Fenomenalno mi je što su neki već sa 2 ili 3 godine naučili moje ime, i još ga pravilno izgovaraju (imam neobično ime i svi ga uvijek krivo izgovaraju).
Isto tako, ako se nešto dogodi, susjedi su tu, priskočit će u pomoć. Ako se netko ozlijedi, ako treba neko dijete odvest u vrtić ili školu, ako ste zakasnili na bus, ako trebate posudit kilu šećera... Bilo što, uvijek je netko tu i uvijek će netko pomoći. To se podrazumijeva i normalno je – jer smo susjedi.
Kada netko ide negdje, na put ili na more, nije potrebno niti pitati, svi spontano paze na njegovu kuću. Ako netko šeta okolo odmah se ispituje tko je i šta je i što treba. Nema šanse da vam netko nepoznat nešto odnese dok vas nema – tu su susjedi koji će biti bolji od najboljeg psa čuvara. A i ista stvar je ako imate psa, a nemate ga kome ostaviti. Uvijek će se naći netko tko će ga drage volje nahraniti i pripaziti, te prošetati ako je potrebno.
I sve je to lijepo i sve je to krasno, ALI. Uvijek, naravno, postoji ALI. Ti isti susjedi će gledati kada idete nekud i kada se vraćate doma. Gledat će tko vas je dovezao doma, u koliko je to točno sati bilo. Sve će odjednom postati toliko tiho, upravo onda kada se vi doma svađate oko nečega. Ni muha se neće čuti. A neki susjedi će nedjeljom ujutro, kao danas recimo, piliti drva nekakva i kositi travu. A ti isti susjedi su u penziji i mogu piliti jebena drva i kositi travu kada hoće, ali eto nedjelja je baš prigodna. Iako je nekima jedini dan da malo duže odspavaju i odmore se, neki su možda do kasno bili vani, neki bi jednostavno samo htjeli uživati u miru i tišini...
Ali eto, to su vam susjedi. U dobru i u zlu. Možete ih promijeniti i otići negdje drugdje, ali i tamo će biti neki drugi, možda bolji, možda gori. Ali, sve je to život, zar ne?
Post je objavljen 04.07.2010. u 15:31 sati.