Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mrkvasti

Marketing

Iracionalni strahovi

Ljudi se boje svakakvih izmišljenih gluposti. I ne mogu spavati nakon hororaca. Moj bivši je živio na rubu šume i nakon odgledanog Egzorcista nije htio otići na wc jer je prozor gledao na šumu, a u kupaonici je tinjala žarulja. Urnebes. E, i jednom je vrištao zbog pauka. A ja sam kao hrabra i ne bojim se ničega. Jest da dobijem živčani slom kad vidim skakavca, ali to nije strah nego štajaznam, gadljivost. I na stonoge isto pošizim, ali opet, to mi je u rangu pucketanja noktima, aktivnosti omiljene nekim mnogim ženama zbog koje izlazim iz tramvaja jer im ne mogu baš opalit pljusku samo zato što meni to smeta. I kao, kul sam, ne bojim se ni vukodlaka ni vampira ni paukova ni morskih pasa u dubini ni strašnih fimova (Rosemaryna beba je uvrnuta pričica o majčinskoj ljubavi, a Krug pomalo morbidna suvremena bajka). Ou jea, kul sam. Ja faca.

I onda skužim.

Jedan. Paranoičan strah da ću nekad dok se budem vraćala doma naletjeti na lisicu. Dajte, pa nije to tako nemoguće, živim na brdu, tu ima svega, lasica i ježeva, a i susjeda je jednom vidjela jazavca u svom dvorištu. Da, da - jazavca, a ne jazavčara. Osim toga, sestra mi je jednom uočila lisicu kako kopa po kanti. Mislim da bi mi se srce sledilo od užasa, a noge poprimile oblik gepardovih i bez problema bih razvila brzinu od 80 khm. Bez srca, dakako, ono bi ostalo tamo negdje kod lisice i kod kante. "Lisica u gradu = bijesna lisica." A bijesne su umiljate. Zamišljam, o užasa, kako vezujem bicikl za ogradu i to riđo umiljato čudo mi se keseći dolazi muvat oko nogu. Kosa mi se diže na glavi dok ovo tipkam.

Dva. Štakor. Ne bilo kakav štakor jer su štakori u prirodi skroz simpatični miševi koji doduše mogu narasti do veličine mačke. Jest da prenose kugu i raznorazne druge boleštine, ali u osnovi, jedina razlika između njih i golubova je što prvi grizu, a potonji lete. Iz meni neshvatljivih razloga, ljudi nekako vole golubove, a ne vole štakore. Nego, vratimo se na temu, dakle, ne bilo kakav štakor nego onaj koji uđe u kuću. Susjedi (ne ovoj s jazavcem nego drugoj) je u stan ušao štakor kroz kanalizaciju. Žena živi na drugom katu. A mi smo u prizemlju. Što bi štakoru bilo teško dogegati se do moje prizemne kanalizacije? I ugristi me za pi* dok sjedim na wc-u? Da postavim mrežicu na zahod? Da preventivno povučem vodu da ga tih nekoliko litara odnese malo dublje ako se već u trenutku kad ja moram na wc lola odluči uspinjati cijevima?

Uglavnom, ničeg se ne bojim. Ja, faca. Moš mislit.

Post je objavljen 04.07.2010. u 13:50 sati.