Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zapisiizdzepa

Marketing

Inicijativa


'Oni, koji ne umeju da se pretvore u glumca, - u svom životu, - ostaju ostrva.' (Miloš Crnjanski; Roman o Londonu II)





Image and video hosting by TinyPic




Odijela su od lateksa i uredno smo se složile,
slavit ćemo ničiji rođendan. Još samo nedostaju svjećice.
Kao kada smo bile maloljetne. Na tribinu dignemo suknju.
Zaprljamo donji veš i izgrebemo guzove.

Roditelji su zvali naša imena. Samo su kriva imena zvali.
Mislili su da se zovemo kako smo se zvale,
a previdjeli olovkom ucrtane bračne parove
na ružičastim zidovima. Kako smo se zvale? Više ni ja ne znam.




Image and video hosting by TinyPic





Bile su četiri vještice. Ona i ja i još dvije one. Venera i Imenjakinja.
Svi su rekli da nećemo trajati. Mi smo znale. To nije bilo pitanje.

Velika Starija i ja spremile bismo se i zaustavile prometnu nezgodu
samo da nas fotografiraju. Učinili bi to. Čak bez smijeha.
Njezina bi majka donijela usisavač da se zabavim dok ju čekam,
a njezin bi nam otac davao jednak džeparac. Njihova. Zanimljivo.
Svi bismo zajedno sjedili. Njezina majka me znala pozvati na kavu.
I na seriju.




Image and video hosting by TinyPic





Venera je uvijek tjedan dana odvojeno brijala noge. On je u Americi
pa nije vidjela svrhu. Ležimo u travi i pokazuje mi.
Pijemo kave gole. Jer to djevojke tako rade. I Imenjakinja i Velika Starija.

Imenjakinja predvodi posmrtni marš. Lice joj je ljubičasto.
Samo što se ne sruši. Bolna je. I mi smo kada ju vidimo.
Bacila je šačicu zemlje i sad traži cigaretu. Bacam joj kutiju iz gomile.
Kao da ju sada vidim. I ruši se meni na prsa.
Zove na karmine da se smijemo. Da ju obradujemo nečim
nepovezanim.




Image and video hosting by TinyPic





Velike su tragedije uvijek popraćene gromoglasnim smijehom.

Palimo crveni lampion mom ocu. Daleko od njegove postelje,
sve držimo plastične čaše sa Barbie motivom,
iako on nije nikada pio. Ni majke nikada nisu nazdravljale.
Neka su sjećanja svetinja. I igraju se svakoga dana.
Vrištimo neku pjesmu. Dobit ćemo kaznu zbog mokrenja na Blue Moon,
ali nije važno.





Image and video hosting by TinyPic





Imenjakinja i ja danas ležimo. I grlim ju. Pričamo na jeziku.
Našem. Čudnom. Neartikuliranom. Nepovezanom.

Toliko smo bolno jednake. I promijenjene. Šutimo. Sve znamo.
Djevojke piju kavu gole. To one tako rade.
To se tako mora.


Post je objavljen 04.07.2010. u 13:18 sati.