Evo radna subota, cijeli dan na poslu, ljudi ima al ne kupuju. Kolege viču bit će bolje na jesen a nitko ne pita kako ćemo do jeseni.
Najmodavac ne spušta cijenu, kaže nema potrebe (njemu je dobro i ovako - radije pričeka na svoj novac malo duže a dobije više nego da odmah dobije umanjeno za neki popust).
Kad je čovjek ovako po cijeli dan u zatvorenom prostoru glazba mu je drag prijatelj. Danas sam se prisjetio par starih napjeva u raznim izvedbama:
Santa Lucia & O sole mio :)
Evo jedan zgodan video "Santa Lucia" u tri tenorskoj obradi
i tako youtube-ajući dalje nemogouće je izbjeći prava tri tenora i kad njih čujete jednostavno vas dirne, htjeli to ili ne,
stoga evo i njih:
"O sole mio" - ma divni su
sjećam se kao dijete kako sam gledao na tad novom color televizoru jednu emisiju sad se i ne sjećam naziva al uglavnom klasična glazba je bila na programu (a ja i klasika tad smo bili dva najljuća neprijatelja) al nisam mogao prestati gledati i smijati se tim frajerima koji su ujedno svirali i izvodili takve ludorije po dvorani (mislim da su austrijanci u pitanju a dvorana je slična našem Lisinskom). Uglavnom nasmijali su me do suza a najupečatljivija slika mi je bila kad su "naganjali" dirigenta a on se spasio prolaskom između žica od harfe :) (sad su me ova trojica podsjetila na tu scenu).
Post je objavljen 03.07.2010. u 17:11 sati.