morska......pomalo sanjiva
Ako su i uvenuli oni modri cvjetovi
na haljini u kojoj si me zadnji put
ti poželio,
nije presahnuo onaj zanos kojim sam te
ja obgrlilla,
u sutonu,
ljeskavom mjesečevom tragu,
u zjenicama riba,
žarkoj želji školjke,
na mokrom pijesku
gdje ostavila sam svoja
mala topla stopala,
ko usred srca ti.
( Veliš mudro, stigli smo do zida, možemo samo natrag,
a ja pomislih, pa zidovi uvijek imaju šupljine, a možemo i preko )
Govorimo i smijemo se tirkiznim treptajima,
osjećaš li i ti ili samo umišljam,
bijela smo jedra ostavili plićaku,
neka se more
smije i valja,
jer tko zna gdje bi nas odveo taj vjetar ludi,
more ne poznaje zidove.
Izronimo li sve suze svetoga Lovre
isplakani nećemo se prepoznati,
al umotani u jedra bijela ,bijele snove
i potpuno razotkriti,
možda ćemo se napokon i upoznati.....
update.......................................................................................................