Marketing
...MRZIM SE - ZATO JER SE MRZIM...OPROSTI MI BOŽE...
Evo udostojila sam se napisati post nakon toliko mjeseci. Moram podijeliti s nekim svoje osjećaje, ne mogu toliko toga nositi u sebi. Užasno mi je teško ovih dana. Udebljala sam se 4 kilograma i ta me stvarnost ubija. Imam odvartne 54.5 kile. Guši me težina koju vučem za sobom, guši me osjećaj nemoći. Zašto ne dođe onaj dan kad se osjećam slobodno, kad mogu sve što poželim, kad mogu ne jesti??? Kada će doći onaj dan kad više neću morati trpjeti zbog drugih, kad se neću osjećati krivom? O, kako bih voljela biti slobodna od hrane, od tijela, od težine koju osjećam u sebi. Želim plakati ali ne mogu. Ne mogu iz sebe potisnuti sve ove nakupljene osjećaje. Osjećam gorčinu i strah da ću morati među ljude ovako debela. Bojim se osude i onih glasova „ o, pa ti si se udebljala “. Da mi se bar sve ovo nije dogodilo… a ako već je, zašto onda ne mogu biti Ana? Ovako se samo patim i ne mičem se s mjesta. Bulimija mi je jedini spas iako se i s njom patim više nego što mogu i zamisliti. Ali ja jednostavno više ne želim biti debela, a jedem i ne mogu prestati jesti. Kako mi je samo život upropašten. Samo se pitam, iz dana u dan, do kad će sve ovo trajati? Najradije bih se skrila u depresiji da me više nitko ne smeta, da me puste na miru, da me ostave u sobi dok plačem jer tako je lakše progutati bol. …Help me…
Post je objavljen 02.07.2010. u 22:53 sati.