O da, o da, o da. Stigla sam. I sad ne mogu spavati, a mrtva sam umorna (jel to sad jet lag?), F. radi, a ja nemam pametnijeg posla nego tu tipkati. Sljedeca tri i pol mjeseca bit cu u ovom prekrasnom gradicu... Zaljubila sam se u njega na prvi pogled, tj. na prvu setnju - pored oceana.
Nakon (pre)naporna 24 sata puta i na rubu zivcanog sloma, stigla sam ravno pred vrata svoje F. Bilo je burno, jako burno... Letjela sam iz Zagreba za London (i sjedila do prozora s prave strane aviona, taman da vidim sve - London Eye, Big Bena, Tower Bridge - i dobila zelju da i sljedecu Novu docekam tamo), na Heathrowu provela nekoliko sati cekajuci let za preko bare. Stigla u Newark, neispavana jer mi je drustvo u avionu pravila jedna starija gospoda s kojom zapravo nisam razmijenila ni rijec, ali je imala sjedalo do prozora i ja se na drugom nisam nikako mogla namjestiti za spavanje. I onda trazi bus za Manhattan. Nasla salter, kupila kartu, postavila sto pitanja ljudima usput dok nisam nasla stajaliste. Docekala i bus, a kad sam u voznji vidla Empire State Building, mojoj sreci nije bilo kraja. Jedva cekam da se popnem tamo, ovaj put po noci. Stigla na Manhattan, na autobusni kolodvor, odatle trazi bus za Atlantic City. Sva sreca da sam tamo cekala samo pola sata jer da sam morala cekati duze uz onakve ljude, mislim da bih dusu ispustila placuci. Ne znam jel se netko od vas sjeca mog proslogodisnjeg cekanja na autobusnom u Atlanti - e ovo je bilo nesto takvo, s tim da sam sad bila sama. Uglavnom, ukrcala se u autobus, sjedila tri sata kraj zene koja je bila siroka kao trokrilni ormar i zbog koje sam imala mjesta sjediti samo s jednim guzom, nakon tri sata voznje stigli smo u Atlantic City.
E tamo mi je bus do mog konacnog odredista pobjegao pred nosom pa sam sat vremena morala cekati sljedeci. Drustvo mi je pravila jedna napusena tinejderica koja je pricala toliko brzo da nisam nista stigla pohvatati i jedna urokana zena koja mi je pricala kak su na istom kolodvoru mislili da je kurva pa su joj ponudili 200 dolara i kak je njen muz sa Sicilije, a hoda sa stapom jer je bio propucan u pljacki. Majko sveta. I onda docekam konacno i taj zadnji bus, vozacica mi kaze da izlazim na zadnjoj postaji i ja se smjestim i nasmijesim jer bih za pola sata trebala vidjeti F. Aha. Kak da ne. Ko god mi je rekao da ima samo pola sata - lagao je. Vozili smo se dva sata i nesto sitno i kad sam ostala zadnja u autobusu, pocela me hvatati panika i idem ja pitati jel bude uskoro autobusni u Cape Mayu. Dvije minute, veli ona. Ja sam mislila da sam profulala grad na veliko, no eto, stizemo mi tamo. Ali, ups, vozacica je profulala autobusni, pa me iskrcala nekoliko blokova dalje i rekla mi nek se vratim do onih tamo semafora.
Na rubu placa, izvlacim kofer i zovem F. jer je dogovor bio da ju nazovem kad stignem na autobusni, nasa kuca je 2 minute od tamo. Vucem se s prtljagom prema tim semaforima kad ono, iznenadenje, nema signala. E onda sam vec pustila suzu. Bilo je pola tri ujutro, nigdje zive duse, ja u nepoznatom gradu u Americi i ne znam kam da se okrenem. Onda sam stala kod nekog ducana i palo mi je na pamet da cu sjesti ispred i cekati do otvaranja i onda nekog zamoliti da me uputi na nasu adresu. Sreca moja, pred tim su se ducanom zabavljali neki decki i jedna cura. Riskirajci da me siluju ili opljackaju, odem ja do njih i pitam ih jel znaju mozda di je ta i ta ulica. Kad ono - Rusi. Ali Bogu hvala, znali su. Pitali su me s kim bi trebala zivjeti, kazem da nas ima iz Hrvatske, Srbije i Bugarske. Ovo zadnje je upalilo, jer su decki tocno znali di zive Bugarke, hm. Uglavnom, Rusi me odveli ravno do vrata, otvorila mi ih je neka cura, a kad je na moje pitanje zivi li tu F. odgovorila potvrdno, e onda sam zaplakala od srece. Sto je najbolje, ja sam zbilja bila dvije minute od kuce, ali u to doba i u to gradu, malo mi je to znacilo.
Zahvalila sam Rusima, usla u kucu, izgrlila F., otusirala se, oprala zube i bacila se u krevet... Danas sam se digla prerano, otisla s F. prosetati uz ocean pa na dorucak (mmmm, americke palacinke s blueberries i chocolate chips) pa u kafic gdje bih trebala raditi. Pocinjem sutra u 7 ujutro. Sjetite me se tamo oko 1 popodne, kad budete rucale. Ekipa mi se cini super, menadzerica takoder. Sad sam sama u kuci, svi rade, a mislim da cu ja sad prosetti do F. pa nesto pojesti, ipak sam te palacinke pojela prerano ujutro...
Javljat cu vam se koliko cu stici sad kad pocnem raditi... Uzivajte mi doma, znajte da cu i ja uzivati tu! Ljubi vas Ruby!