Marketing
Asado argentino
Mogu se pohvaliti da mi je ovo već treči put da pomažem u Asadu, tojest argentinskoj roštiljadi namijenjenoj prikupljanju novca za djecu u gradu Santa Fe. Svatko tko se želi najesti i popiti i usput učiniti dobro djelo za samo 23 eura (a jede i pije dok ne svisne) i kupiti koji broj lutrije u kojem se može osvojiti svašta nešta (meni se dopala čaša za mate za ispijanje osvježavajučeg čaja) iz Argentine.
Roštiljadu organizira udruga Vientos del Sur koja promovira obranu društvenih i ljudskih prava. Prije tri godine je toj djeci sakupljen novac za gradnju krova menze, prošle godine aparat za pakiranje povrća i voća te dogovor sa lokalnim seljacima da opskrbljuju hranom tu djecu. Ove godine pak je cilj kupiti polovni kombi koji bi tu hranu prevozio do menze. Svake godine uredno možemo vidjeti u što je utrošen taj novac tako što Flavio (glavni u udruzi) i Elio ("compańero Castoro") idu u Santa Fe nadzirati i izvještavati kako je sve potrošeno.
Ja i Alvise konobarimo već 3 godine zaredom. Svatko dobije svoj stol koji mora posluživati. Ove godine je bilo 400 ljudi sve zajedno.
Ove godine se priključila i Katarina.
Argentinska zastava mi je čista pozitiva ko makedonska. Zanimljivi su ti argentinci. Znaju da su živjeli pod diktaturom i da je vojna hunta namjerno slala ljude na Malvinase kako bi dobili narodnu koheziju da se zaorave unutarnji problemi ali oni i dan danas misle da je otočje Malvinas njihovo (što stvara preduvjete za buduča krvoprolića). Bit će da svaki narod mora imati svoje kosture u ormaru koji povremeno ispadaju ad je prenatrpano. Flavio je služio u podmornici i pričao mi je o svojim drugovima, kao da sam slušao jednog hrvatskog branitelja koji pati od ptsp-a. No, dosta o tome.
Društvo si je malo popilo noć prije pa zato izgledamo tako svježe kao iz poplave izbačeni.
Ali nema odmora dok moraš nahraniti ljude mesinom...
Mislim da nismo baš krenuli redosljedom sa članka iz wikipedije jer bi nam trebao čitav dan. Ovako smo djelili hranu samo od podna do 17 h. Donosili smo gladnom puku piletinu i kobasice, rebarca (costillas ili asado de tira) zatim sljedi vacio (flank steak). Od pića je išlo vino svake 4 osobe koje smo ovaj put servirali bez štednje jer nismo imali više vode.
Piva se prodavala na šanku. Uz to servirali smo i salatu, chimichurri, salsa koja ide na meso (ponosno izjavljujem da sam ju ja zajedno sa Adryanom dan prije spremao). Marelice, kolač sa dulce de leche (da prste poližeš).
Mariano je iz Argentine i on je glavni assador ili parrillero odnosno kuhar.
Andrea je prvi put sa nama ali vidi se da mu se sviđa.
Pošto smo non stop na nogama onda organizam zahtjeva tekućine koju smo mi dobrano popili.
Nakon obavezne kave i rakijice sljedi lutrija. Stol broj 6 sam ja posluživao i skompao sam se sa svima (a kako nećeš biti simpatičan ljudima kojima nikad ne kažeš ne i uvijek nosiš repete). Onaj nono naslonjen je sav bio ganut i govorio mi je kako je u Italiji već 40 i kusur godina i kako sam ja baš vrijedan mladić (jer sam mu donio 3 boce vina) a njegov sin mi je nudio posao i govorio da znam sa ljudima i davao mi cigare. Nažalost počeo je govoriti da je Berlusconi super pozitivac pa mi je malo pao u očima.
Flavio svake godine održava govro prije lutrije sa kojim predstavlja rad udruge i hvali sve nas koji smo uzeli malo slobodnog vremena da volontiramo.
Kuhari su gotovi pa se lagano ide svojim domovima.
Bel je jedini koji je rastavljao stolove pa je nas pivopije mrko gledao.., svaka mu dala.
Georgetta si je isto uzela predah..
Pa red pjesme...
A onda umorni i prepečeni doma. Iša njuši auto..
Druženje se nastavlja ali zar nije ova fotka ispala kao da Samara iz Kruga nazdravlja?
I nije neki altruizam konobariti u zamjenu za prežederavanje u mesu i ciganje ali barem znaš da si nekome sa druge strane svijeta poslao poruku da ti je stalo do njega iako ga ne poznaješ. To čini atmosferu na asadu eksplozijom pozitivne atmosfere i svi smo barem na jedan dan u smijehu..
Post je objavljen 02.07.2010. u 16:39 sati.