Jedna od stvari koje dolaze s teritorijem kad imate malu djecu jest da ponovno možete čitati dječju literaturu, ali u drugom svjetlu. Tako sam se danas lakše sjetio "Šume Striborove" Ivane Brlić Mažuranić. Pa kaže: Živjeli tako jednom majka i sin. Sina smota neka zmija-djevojka, koja se htjela riješiti babe, ali sin to nikako da vidi. Majka tako stavi pred snahu zdjelu sa svračićima, i u tom trenutku zmija-djevojka se izda i isplazi dvostruki jezik.
Što me asociralo na tu priču? Dvije riječi koje su prenjele samo jedne novine. Bio je kod nas Peter Harrold, direktor Svjetske banke za srednju Europu i baltičke zemlje, pa kaže on Nemojte potratiti dobru krizu!. Rekao je on "dobru", a čula ga je samo Branka iz Biznisa. Jer, krizu treba iskoristiti da se naprave reforme; da se napravi bolji socijalni sustav. Da dragi moji, eto, čovjek je rekao. I sada oni koji govore o onima koji profitiraju na krizi i koji su je konačno i izazvali, oni su pristaše teorije zavjere. Šteta što ova izjava neće doći do brojnih pristalica teorije spontanog razvoja događaja. Kriza je dobro vrijeme za reforme, kao što je poplava dobro vrijeme za izgradnju mostova, a požar za sadnju šume.
Rekao je još i "protratiti". Trati se nešto vrijedno, korisno, uzaludnim korištenjem, ili propustom korištenja. Eto oni su se toliko potrudili, i sa mi nećemo. Čuli ste za doktrinu good cop bad cop? Ovaj nam ne prijeti. On nas savjetuje. Kako je dobar.
Guja je lijepo pokazala svoj jezik. Znate što je sin tada napravio majci? Ne, nije joj zahvalio što mu je otvorila oči. Proglasio ju je vješticom, istjerao ju je iz kuće i izbacio na snijeg.
Post je objavljen 02.07.2010. u 00:01 sati.