Izgubljeni dan, izgubljeni sati
bačeni kroz prozor što gleda
na nestvarni svijet knjiga i lica
iskidanih listova virtualnih bilježnica…
U što sam samo sve to vrijeme potrošio?
Nepovratni trenutci stvarnosti
prolili se kroz kanalizacijski otvor ljudskih dijaloga.
Šturim rječnikom, dominiraju monolozi s komadom plastike,
nisam mislio da čovjek dušu može staviti u žicu…
Z.Ć., Lipanj, 2010. Split,
Fesjbukaši, zapitajmo se! ;)
I ja sam jedan od zaraženih i od onih koji svoju dušu stavlja u žicu, ali radi dobrobiti drugih, samo imam osjećaj da će me kadtad progutat ova Mreža Svijeta i da ću ostat u njoj.. :)
Što vi mislite u svemu tome?
Vaš Defton!
Bvb
Post je objavljen 01.07.2010. u 08:43 sati.