I krenuo je. Sedmi mjesec.
Još jedna borba između čovjeka i njegove subjektivne percepcije vremena na jednoj strani, i prirode i sunca (koje se baš ovih dana kreće po nebu sporije nego ikad) na drugoj.
Neki će reći: ma daj, pa to prođe za čas, jedan vikend, drugi, treći, nećeš se ni okrenuti, a već će biti 1.8., 5.8. ideš na godišnji i to je to.
Dovoljan mi je bio i jutrašnji pogled na kalendar da bih znao da će biti teže nego ikad.
No, odlučio sam ove godine iskoristiti beskonačno dugi mjesec i praznu kuću, i iskonkretizirati davne želje, san, ideje. Počinjem pisati scenarij. Za kratkometražni film, oko 30 minuta. Ali kak mi se neda provoditi cijele dane za ekranom (prvo osam sati na poslu, onda još popodne i navečer doma), tražim pisaricu. Ja govorim, ona tipka. Plaća stimulativna: domaći jogurt (moj! pola litre dnevno) + seks + stan. Seks je loš, ali kuća je ogromna. Jogurt je zapravo kefir - osvježavajući!