Marketing
dear watson it's elementary
Opće je poznata činjenica da cini piše ili bolje rečeno preispisuje dva klasika zapadnoevropske misli: "dnanje i noć" te "s onu stranu dna" bi, uz malo sreće, do jeseni trebali ugledati svjetlo dana. završni čin ove hvale vrijedne trilogije ćemo osobnim doprinosima ("svako prema sposobnostima, svakom prema potrebama") ispisati zajedničkim snagama tokom predstojećeg nam ljeta. naravno, pogađate, radi se o društvu debakla. o debaklu ne treba trošit' riječi. radi se o konceptu kojeg je svaki član, a bogme i članica, ovog bloga posisao s majčinim mlijekom. o socijalnoj povijesti ove epohalne ideje možete čitati kod teoretičara debakla starije generacije koji daje sjajan povijesni uvod u kocept koji će obilježit cijeli jedan naraštaj. naš naraštaj. no da krenemo u samo srce tame. pijavičinom pionirskom, ali ništa manje vizionarskom trudu možemo zahvaliti analitički aparat kojim možemo pristupiti ovom nadasve eteričnom ali opet bolno gorkom konceptu. redikul, oriđinale, remeta, bepo, barba, meštar, don. ili u nekim novijim derivacijama pridodati lero, dundo, gospar. analitički okvir je jasan što ne znači da se ne mijenja, prilagođava, usavršuje. dal se službeni početak ljeta odnosno debakla podudara s kalendarskim teško je reći. no nije ni važno. ono što je sigurno jest da je rad na društvu debakla počeo i da ozbiljno napreduje. imajte na umu radi se o pothvatu koji bi mogao značiti prelom u intelektualnoj povijesti zapadnoevropskog kruga stoga svaki put kad ste u situaciji koja miriše na poraz, sramotu, slom, neveselje, beznadnost, izostanak svakog plusa, minus ko zrela višnja jednom riječju raspudićevštinu zapamtite riječi našeg velikog debaklologa (a nije cini): "u neku ruku mi je drago kad je debakl. podsjeca me na staru školu, stara vremena. onda nekako znam da je sve u redu." Jer zapamtimo dio smo nečeg većeg, jednom riječi, zapravo dvije riječi: Društva debakla!
ćuskija
Post je objavljen 30.06.2010. u 23:37 sati.