-Što, ti Drago, kažeš na ove vremenske nepogode? – počinjem razgovor s mojim prijateljem, profesorom u mirovini, kad je svratio do mene na uobičajenu kavicu.
-Zlo i naopako, moj prijatelju! – kaže on sjedajući za stol, nekako neraspoložen.
-Što si tako utučen? Nije, valjda, zbog ove jučerašnje tuče? – pokušavam ga oraspoložiti, ne baš uspješno...
-Kako ne bi bio utučen! Najprije nabujaju rijeke i potoci i poplave polja s usjevima, poplave i puteve, čak i naselja...A jučer evo nebo saspe led i tamo, gdje nije poplavilo.
-A, da li se barem nekako moglo smanjiti štete od te tuče...?
-Ja mislim, da jest! – Živne Drago.
Kako nastaje tuča
-Prijatelju, da bi me bolje razumio, najprije ću ukratko razjasniti, kako nastaje tuča.... Sjećaš se, kako su ponekad meteorolozi u vremenskim prognozama zimi znali reći, kako je moguća „kiša, koja se ledi u dodiru s tlom“.
-Da, ali te su prognoze za zimsko vrijeme – razmišljam ja glasno – a tuča se javlja ljeti.
-Tako je, ali sve je to, fizikalno gledano, ista pojava...
Prehlađena voda
-Radi se o svojstvu „prehlađene“ ili „pothlađene“ vode. U školi smo učili, da se voda smrzava kod 0° C, odnosno led se na toj temperaturi tali (postaje voda), odnosno mogu zajedno opstati pomiješani. Ako se toj smjesi dodaje toplina, led se tali u vodu. Ako se smjesi oduzima toplina, voda se pretvara u led... U svakom od ovih slučajeva smjesa je stalno na toj temperaturri...
No, u laboratorijskim uvjetima, ako u posudi stoji apsolutno mirna voda (da i u njenoj unutrašnjosti molekule vode jedna prema drugoj apsolutno miruju), može se ohladiti i koji stupanj ispod temperature ledišta – a da se ne pretvori u led.
Takova je voda „pothlađena“ ili „prehlađena“. No to stanje je labilno – dovoljan je samo mali potres među njenim molekulama i ona u trenu postaje led. I temperatura u tom času „skoči“ na 0° C ....
Ljeti su zračne struje moguće i u vertikalnom smijeru (gore – dolje i obratno). Ako tako počne kretanje i oblaka, koji se sastoje od mnoštva sitnih kapljica vode, uvis u prostor, gdje je temperatura niža od 0° C,
Kada ta zrna postanu dovoljno velika, da njihova težina nadvlada otpor padanju kroz zrak – ona padaju kao tuča ili grad.... Koliko će ta ledena zrna padajući narasti, ovisi o nizu faktora, kao o visini na kojoj su počela „rasti“, o gustoći „pothlađenog“ oblaka, o razlici temperature toga „pothlađivanja“,.....
Obrana od tuče
Možda bi bolje bilo reći „zaštita od razaranja“, jer obraniti se u doslovnom smislu od tuče gotovo je nemoguće! Najsigurnije bi bilo, kada bi se ljudi i njihova dobra mogla začas unijeti u goleme čvrste hangare... Ili, da se poljoprivreda odvija samo pod zaštitnim krovovima...To bi bilo najbolje, ali to ne dopuštaju „sitnice“, kao što su cijene tih krovova... Tu je i pitanje svjetla za rast i razvoj biljaka... Zaštitni prozirni krovovi, koji propuštaju cijeli spektar Sunčeve svjetlosti potreban za poljoprivredu bili bi također veoma skupi... Osim toga, ti zaštitni krovovi morali bi propuštati kišu potrebnu biljkama, ili izgraditi također skupe sustave za zalijevanje...
Sve to ukazuje na potrebu izgradnje objekata iz serije „Zvjezdanih staza“ za cijelo čovječanstvo... Mislim, da je za to još rano...
Zvonjava u zaštiti od tuče
Još se sjećam iz djetinjstva, da su poljoprivrednici-seljaci pred oluju pomagali crkvenome zvonaru zvoniti u uvjerenju, da će to spriječiti tuču. U današnje vrijeme znanstveno-tehnološkog napretka danas bi se tome trebalo podsmijehnuti... Da li, ipak?...
Ako se približava prijeteći crni oblak, za predpostaviti je, da on nosi i „pothlađenu“kišu, koja se kovitlanjem može pretvoriti u zrnca leda, koja bi mogla narasti do opasne krupnoće. Zvonjenjem zvona (crkvenih) i udaranjem u obješene komade metalnih predmeta proizvodi se zvuk, koji se kreće i ususret gradonosnih oblaka. Frekvencije tih zvukova mogu zatitrati i pothlađene kapi kiše. One bi od toga titranja mogle postati zrna leda... Kovitlajući njima ona rastu do „padajuće veličine“ prije nego stignu do zvona...
Tako bi mrki oblak mogao dio svoga ledenoga tereta „istresti“ prije nailaska na polja onih koji zvone...
Zvonjavu su ljudi znali „ojačati“ i pucanjm mužara (topova za pucanje kod raznih proslava...)
Istražiti učinkovitost takovih i sličnih metoda znanstveno je gotovo nemoguće, jer gotovo svaki nailazak gradonosnog oblaka je u osnovi drugačiji. Što je kod toga najvažnije, nema mjerodavnoga komparativnog slučaja, kod kojega bi se promatralo ponašanje i uspoređivanje branjenog i nebranjenog slučaja....
Zaštita suvremenim sredstvima i metodama
Da bi se štitili ljudi, njihov rad i njihova dobra na učinkovit način počelo se istraživati i eksperimentirati na širim područjima u SAD-a polovicom 20. stoljeća. No, kako rekoh, nedostatak za ozbiljan znanstveni način istraživanja bio je od početka nedostatak valjanih i sigurnih „kontrolnih uzoraka“ gradonosnih situacija, pa proučavani slučajevi nisu mogli dati neprikosnovene rezultate...
Jedan od najboljih načina bio bi, da se spriječi stvaranje ledenih zrna u „padajućoj fazi“. Ali, kako je to nemoguće, ostaje posipanje gradonosnih oblaka sredstvima, čijim otapanjem se postiže niža temperatura ledišta vode. Zbog toga bi se zrna leda u dodiru s tim tvarima odmah talila u vodu, dakle u kišu, koja ne bi imala „razbijački učinak“.
Da bi to posipanje dalo maksimalni učinak,
Negdje krajem 20. stoljeća za to sredstvo preporučivalo se kristalizirani srebrni jodid. (Ne znam, koje se sredstvo danas smatra najpovoljnijim.). To sredstvo nije baš jeftino. Naročito zbog srebra...
Za posipavanje oblaka najučinkovitiji bi bio zrakoplov. Samo je pitanje, kolike brzine vjetra tome ne bi smetale.. ...A treba i imati zrakoplov prilagođen za tu funkciju....
Drugi način bio je posipanje raketama punjenim – uz pogonsko sredstvo – opet srebrnim jodidom. I to ima svoje teškoće: koji smjer lansiranja, na koju visinu tempirati, koliko takovih raketa...
Drugi način uz rakete su generatori... Ne znam točno, koje su im funkcije....
Odustajanje od obrane
Nakon, što znanstvena „mjerenja i istraživanja“nisu u stanju dati neoborive rezultate učinkovitosti i isplativosti – neke države su odustale od obrane od tuče. To bi bio još jedan dodatni trošak za državne proračune, za stručno ljudstvo, za nadgledanje njihovoga rada...Zato državljanima – naročito poljoprivrednicima – preporučuju, „da se sami snalaze...“ To bi mogao biti „dobar posao“ za osiguravajuća društva - jasno uz dobru premiju – gdje bi „država“ ubirala dobre prihode bez svoga rizika...Ljudi bi sami mogli izgraditi zaštitne uređaje, kao što su metalne mreže iznad svojih kultura, koje bi ublažavale ledene udarce...Kolika bi cijena bila tih investicija...To ne bi bila briga „države“. Tko mari i za psihološki efekt stanovništva ostavljenog, da se „samo snalazi“...!
-Dobro, striče Drago, što biste vi predložili? – javi se i Ivica, koji je do sada pažljivo slušao Dragina objašnjavanja...
-Mislim, da bi država svakako trebala organizirati obranu od tuče, kao što organizira obranu i spašavanje od poplave, ili u gašenju požara....
Ipak obrana od tuče
Ni stručnjaci ne tvrde, da su primjenjivana sredstva i metode u dosadašnjim smanjivanjima štete od tuče – apsolutno bez učinka. Oni samo smatraju, da je nemoguća potpuna zaštita i da ona nije isplativa... Neki predlažu, da „država“ odustane, jer potpuna zaštita nije moguća. Naime, mogućnost nije znanstveno dokaziva zbog naprijed rečenih razloga...Slijedeće razloge navode u prilog svojim preporukama:
Od te skupe obrane korist imaju samo poljoprivrednici (pardon – seljaci!), a trošak snose svi državljani. „Neka si plaćaju oni, kojima to koristi!“ Oni ne misle na principe solidarnosti svih državljana, kao što je to kod požara i poplava. Uopće ne razmišljaju, da bi troškove obrane svi mi platili u povećanoj cijeni poljoprivrednih proizvoda. Osim toga stradanja naše poljoprivrede otvaraju tržište za uvoz poljoprivrednih proizvoda iz država gdje nije bilo takove štete - zbog različitih uvjeta – direktna je šteta našoj poljoprivredi i na dulje vrijeme...
Kvalitetu nabavljanih sredstava i opreme trebalao bi strogo provjeravati.
Pokušati sa susjednim državama dogovoriti i provoditi suradnju.
Post je objavljen 30.06.2010. u 17:39 sati.