Jednostavno, nekad skupiš sve što je ostalo od tebe i kreneš ispočetka graditi. Vidiš da stojiš pred stotinu izbora i da je svaki izbor jedan put. A putovanje je samo po sebi izazov. Gospodine, zar je uistinu tako uzak put koji vodi k Tebi? Tako je teško sve izgubiti, a istovremeno je jedinstven blagoslov ponovno se naći na nuli. Tko sam? Odakle dolazim? Kamo idem? Tri pitanja koja se nameću svakom čovjeku. Istina, može se živjeti bez tih odgovora. Ali ta pitanja uvijek vise nad nama. Ona nas na neki način i definiraju. Rođeni smo u vječnosti za slobodu, ali ne slobodu koja sve dopušta, nego slobodu koja u potpunosti oslobađa. Ona koja u svoj svojoj silini posjeduje bezuvjetnu Ljubav Stvoritelja prema stvorenju. I neznam zaista što će biti sutra. A tko to uopće zna? Sutra, sutra ću vidjeti...
Post je objavljen 29.06.2010. u 22:33 sati.