Volim učiti, volim saznati nove stvari. Obožavam čitati knjige i uživam u čitanju kojekakvih članaka i novosti. Mrzim kada mi unište svo veselje učenja. Znam, nisam ni prva ni zadnja koja se maltretira sa ispitima. I generalno nije mi problem učiti za njih, ali gadi mi se kada u jednom trenu znanje prestane biti bitno, nego te krenu jebati u zdrav mozak sa nekim glupim detaljima.
I evo, već danima pokušavam odgonetnut šta točno punoglavac ima u ustima i uz pomoć čega drobi hranu. Isto tako, nikako da pronađem kako se točno zove tip zuba koje imaju vodozemci. Znam kakvi nisu, i znam ih opisati, ali kako se točno zovu – nemam pojma (naime ako niste znali, svaki tip zuba ima neko posebno ime, pa tako su zubi konja selenolofodontni, primati skupa sa čovjekom imaju bunodontne zube, itd.). Ako ima koja dobra duša koja zna odgovore na ova pitanja, bit ću zahvalna zauvijek ;)
Strahovita mi je tlaka to što moram znati hrpetinu informacija koje su samo to – informacije. Nema povezivanja, nije bitno razumiješ li ti nešto, bitno je da znaš činjenicu. I nema tu veselja, nema tu užitka kod učenja, nego samo prisiljavanje i tlaka. I nije mi bitna ocjena na kraju, boli me briga, veselim se samo osjećaju olakšanja da sam to odvalila. A ne želim odvaliti, želim naučiti...
I dosta mi je životinja, dosta mi je glupavih informacija. Hoću svoje biljke, hoću veselje zbog novih spoznaja. Hoću, hoću, hoću...
Post je objavljen 29.06.2010. u 19:28 sati.