Pregled posta

6. Go-turnir Zelenkovac – 26. - 27. 06. 2010.

Nedjelja je poslije podne . Kiša više ne pada, ali većina smo u glavnoj kolibi, gdje je šank. Pričamo i dogovaramo razne buduće susrete. Ja pokušavam društvo, jednog po jednoga, uvjeriti kako će biti dobro na turniru u Velikoj Gorici i pozivam ih da dođu. Sa nekima ulazim u neke, meni znane, verbalne predstave stvarnosti i završavam u nekim kazivanjima koja mnogi nazivaju filozofijom. Ama, kakova filozofija; pa to je stvarna stvarnost. Nekako većina nema vremena. Svi, skoro svi, imaju neke neodložive obveze. Stjećem dojam da ih život tjera na nešto što ne vole; na nešto što moraju da bi imali osnovu za ono što vole, a to sredstvo za ono što vole je, po sudu većine, novac. Većinu vremena utroše na to što moraju, a kada dođe vrijeme za ono što vole, od umora nemaju volje ni za što. Valjda je to normalno? Valjda se tako stvara životni kapital, samo se pitam kome. Nekome očito treba da tako bude.
Rado jedini užurban. Upisuje rezultate u kompjuter, a mladići iz Banjaluke sakupljaju garniture. Turnir je gotov. Ja tražim stick i dajem ga Radi da mi on unese na njega rezultate koje trebam za ovaj blog. Rado mi daje stick sa rezultatima i nastavljam priče sa prisutnima.
Moja ekipa, sa kojom se vraćam put Velike Gorice već je otišla na parkiralište, ali ja još samo časak, da se sa svima pozdravim i izmjenim pokoju riječ.
Evo i mene. Šumskim puteljkom stižem do šumskog parkirališta, a kad tamo, moje društvo, trojka Braco, Matej i Nikola, opale pljesak. Ipak sam stigao. Mora da sam bio brži nego što su od mene očekivali, a osim toga sam bez štapa došao puteljkom, a da nisam ljosnuo u potok.
Juri auto pod komandom Brace i nižu se: Ključ, Sanski Most, Prijedor, Novi, Kostajnica. U Kostajnici moramo stati. Tamo pada več uobičajena kava u već uobičajenoj restauraciji. Niz šala i doskočica i sjedamo ponovo u auto. Nižu se dalje: Petrinja, pa manja mjesta kao Lekenik, Ogulinec, Buševec, Vukovina. I Gorica je već tu. Prvi izlazi Matej kod kuće. Pozdravljamo se. Slijedeći sam na redu ja, malo dalje.
Došao sam doma i raskomotio se. Uzimam stick i krenem pripremiti izvješće sa turnira za ovaj blog. Pogledam malo bolje kad vidim u tablici ? na rezultatu poslijednjega kola između Simona i Valentina. Vau, pa tablica ima jednu neubilježenu partiju. Nije kompletna.
Pišem mail Radi. Trebam taj rezultat. Trebao bi čekati to, ali onda svi čekamo. Pa, što fali, osim toga rezultata i tablične kompletnosti! Neka ide tako. Pa u životu občno stvari rijetko budu kompletne. Što glumiti i čekati savršenstvo. Tablica je tu takova kakova je. Rado je bio umoran i sve je odradio sa puno volje. Ljudski je ponešto i ne primjetiti. Ta kolika slova i ja promašim. Ako, nema veze, evo tablica je ovdje, a i izvještaj sa turnira ću staviti ispod nje. Kada stigne taj rezultat, pod update ću staviti i nju, a ponešto o novim ratinzima ću kasnije. Pogledajmo tablicu kakovu imam. Ona puno govoti. Nedostajući rezultat ne može imati utjecaja na gornji dio tablice.

U petak kasno navečer stiže mi mail od Simketa. 'Nazovi Radu', piše, 'treba ti on nešto reči. Namjerava skratiti turnir jer skoro nitko nije došao.'
Hm, upao ja u 'neobrano grožđe'. Kako da ga zovem kada nemam impulsa. Javljam Simketu, a ujedno i onima iz Banjaluke mailom da jave Radi da me nazove.
Prođe neko vtrijeme i zvoni mi mobitel.
'E. Mladene, ovdje imenjak.'
Na to ja ko iz topa: 'Jesi li to ti Bogdanoviću?'
'Jesam i evo me u Zelenkovcu.'
'Jel Rado ovdje negdje? Htio mi je nešto porućiti.'
'On je nedostupan. Ovdje nas je vrlo malo i on bi skratio turnir.'
Kazuje mi Mlađo koliko ih je došlo i izbrojih četvoricu. Stvarno je to malo. Vrtim u glavi brojeve dodajući nas petoro, pa još neki, bez kojih ne mogu ni zamisliti taj turnir i vidim da bi nešto mogli uradfditi. Poručujem Radi da se ne sekira i ne pada u 'bad'.
'Biti će sve u redu. Mi sigurno dolazimo u sutra prije podne.'
Javio se mailom potom i Bare iz Banjaluke. Kaže da sigurno dolazi. Ja slažem sliku u glavi i već vidim lijep i zanimljiv turnir. Ma, grehota bi bila ne odigrati ga. Potvrđujem i Baretu naš dolazak i spremam se na spavanje. Ostalo mi oko četiri sata za odmor.
Naravno, lao i obično, digao sam se prije buđenja mobitelom na svoj biološki sat, koji kod mene reagira na vrijeme prije podešenoga za buđenje. Ta neće mene buditi budilica! Dižem se i isključujem je. Tako se riješim onoga zvučnoga šoka.
Obavim potrebna pikanja i redovnu jutarnju zob sa jogurtom konzumiram i put mjesta dogovorenoga za sastanak sa kojega odavde krećemo. Ususret meni ide Nikola. Nema Robija. Eto još jedan manje od očekivanoga. Šteta. Zajedno dolazimo na mjesto, kad istovremeno dolazi i Braco autom. Pa tako nema ni u kompjuterskim programima; takova preciznost. Odmah upadamo i krećemo. Kod Mateja pozvonimo, a Metej javlja da odmah izkazi.
I mi smo u najkraćem vremenu na putu za Zelenkovac.
Dočekala nas bosanska šuma sa kolibama eko-parka Zelenkovac. Evo i Rado je ovdje. Ma biti će sve u redu. Čekamo da se društvo okupi. Kašnjenje početka u ovim uvjetima nije nešto neočekivano.
Krenuli smo sa turnirom oko podneva. Tek što smo krenuli, kreće i kiša, pa pljusak. Jedan dio u kolibu-restoran, a nas nekoliko vani pod krovom trijema jedne od koliba. Lije ko iz kabla. Umotavamo se u deke, jer malo je i zahladilo, ali partije idu dalje. Mi koji smo odabrali igru vani volimo tako, jer ovdje nema dima od cigareta. Šum kiše nam je čak djelovao smirujuće.
U prvom kolu šestorka iz top-grupe, koja starta sa 10 bodova, igra međusobno. Miloš igra protiv Željka i prema očekivanje po kategorijama Miloš pobjeđuje. Bare i Mladen riješavaju svoje davne račune i u tome je Bare ubilježio još jednu pobjedu. Matej je protiv Gage pokazao da je njegov 3. dan vrlo jak.
Vodeća trojka, koja je pobjedila u susretima igrača top-grupe, zbog neparnoga broja daje samo jedan međusobni susret. To je onaj između Miloša i Mateja. U ovom susretu je Matej iznenadio iskusnijega protivnika i pobjedio ga. Bare igra protiv Nataše i bilježi pobjedu. Sada vode Bare i Matej i u 3. kolu sluijedi njihov obračun za 1. mjesto nakon prvoga dana. Partija je završila neočekivano brzo pobjedom Bareta. On je tako najuspješniji u prvom danu.
Pratitelju vodećega na bod zaostatka Mateju pridružuju se: Miloš pobjedom protiv Mladena, i Gaga pobjedom protiv Željka.
Prošla je i ova kišna subota. Ostadoše još dva kola za nedjelju.
Novi dan je bio uglavnom bez kiše. Vodeći Bare nije došao i prepustio pratiteljima da ga sustižu. Njemu mcmahon-sustav za svako neigrano kolo dodjeljuje po pola boda i tako ga bodovno mogu samo dostići. No, to dostizanje, na taj način, mu sigurno odnosi 1. mjesto, jer če biti zbog neigranja sa slabijim sos-bodovima. To se i desilo.
Matej i Miloš su nedjelju odradili sa po dvije pobjede i nadoknadili zaostatak. Matej je pobjedio Mladena i Željka, a Miloš Gagu i Mladena Bogdanovića, moga imenjaka. Matej je imao nešto bolji sos i odnio turnirsku pobjedu. Miloš je drugi, a Bare zek treći.
U poslijednjem kolu bijaše izravna borba za četvrtu poziciju između Mladena i Gage. Gaga je ušao u partiju sa bodom prednosti. Mladen kao da je bio zbunjen i krenuo odmah napadati. I gle čuda, izobarao Gagu, koji nije mogao do predati partiju. Boljim sos-bodovima Mladen je bio četvrti, a Gaga peti.
Turnirska tablica govori o rezultatima, a o ratingu ću naknadno nakon registracije turnira u EGD.
Bilo je opet lijepo. Zelenkovac je lijep i kada kiša pada.
Izvjestio bl. Muradenu

Update 29. 06. 2010. 00:30

Stiže obavijest o nedostajećem rezultatu. Simon je pobjedio Valentina. Tim rezultatom je Simon pretekao Nikolu na tablici.
Rezultati su prijavljeni u EGD i čeka se blagoslov supervizora.
Ispravljena tablica izgleda ovako:Upitnici kod Simona i Rade u tablici znače da nemaju klupsku pripadnost.

bl. Muradenu

Update 29. 06. 2010. 01:09

Kako Lovro reče u komentaru, rating je prihvaćen.
Evo prikaza promjena naše četvorke.
Svi u plusu, ali bez napresovanja u kategorijama. Poboljšan im je rating.
Pogledajmo tabelarni prikaz tih promjena.Redni broj lijevo označuje mjesto na aktuelnoj rating-listi hrvatskih go-igrača.

bl. Muradenu

Post je objavljen 28.06.2010. u 21:15 sati.