Ljuta sam na sebe
jer primjećujem poodavno da na ljubav (ne samo romantičnu, majkumu) gledam kao na prljavoga žohara,
razlažem ga analitički i racionalno
ne bi li prestao biti prijetnjom,
ali to ustvari ne uspijeva.
Uspjelo je samo to
što uopće nisam namjerila uspjeti,
to da otkad na ljude ne gledam kao na objekte požude,
primjećujem da su svi vrlo obični, nesavršeni i ružnjikavi.
Obični.
Ljuta sam na sebe jer više
ne prepuštam ništa slučaju.
Post je objavljen 28.06.2010. u 20:25 sati.