Prekjucer je bilo "Skrabalovo 1". Glupi praznik kojega nitko ne slavi, ajde, pruza neopisivo veselje hrvatskom radnistvu, jerbo radnistvo ga redovno spaja s jubilarnim Danom vampirizma i zombizma, tradicionalnim danom kada nekakvi tzv. borci kenjaju da su stvorili Hrvatsku, tako da su se borili za Rusiju. Istina, ne bih ja ovo pisao da nisam imao u siroj familiji narodnog heroja (prava stvar, prvoborac iz 1941., pokopan na Mirogoju u cuvenoj grobnici), kojem indirektno zahvaljujem svoju egzistenciju, jer da njega nije bilo, moji direktni preci bi u jednom trenutku crkli od gladi. Dakle, u meni postoji respekt spram dobrog dijela hrvatskih partizana. Ali kad vidim Fumica, covjeka koji je pocetkom 1972. kao vojno lice i vojni tuzitelj zajebavao postene Hrvate, te krajem osamdesetih, teska srca, zaprl Goli otok, na americko inzistiranje, onda samo vidim Sljivancanina kako se u partizanskom stilu dere po palom Vukovaru na sve zivo i mrtvo, te uvodi partizansku pravednost medju zive i nazalost uskoro mrtve. Kako uskladit navodnu borbu za Hrvatsku, kada dobar dio clanova Saveza antifasistickih boraca i antifasista Hrvatske imaju jednake poglede na zivot kao doticni Veselin Sljivancanin? Ako to netko odgovori, ja sam sretan covjek.
Mene uvijek fasciniraju kako u ovoj jadnoj drzavi postoje tolike paralelne stvarnosti. Mislim, tako nesto samo postoji u Izraelu. A tam je toliko raznovrsnih ljudi koji se medjusobno iskreno mrze (Zidovi medjusobno), a zive u zajednickoj drzavi odjednom. Doduse, Izraelci prevladavaju medjusobno vlastitu mrznju tako da se ujedine u mrznji spram Arapa i svako to u nekom ratu nabiju svoje susjede (jedini poraz su dozivjeli u Libanonu 2006.), a inace tamo vlada nevjerojatna kolicina svadje i mrznje, od ekstremne desnice, do ekstremne ljevice. Jedino sto te ljude ujedinjuje je cinjenica da su im preci bili Zidovi, da su nastradali od Europe u Holokaustu (moj omiljeni argument je da su Nizozemci nasli i dali nacistima Annu Frank, da nije bilo njih, mozda bi ta cura dozivila barem dvadesete), te da su na tom podrucju nekad davno zivjeli Zidovi. Inace Izrael je nevjerojatno napredna i perspektivna drzava, unatoc ogavnom geostrateskom polozaju u kojem se nalazi. Doduse, bilo bi malo cudno da na jug Poljske i zapad Ukrajine, odjednom bane 4 milijuna Hrvata, proglasi to svojim teritorijem i mlati s oruzjem sve okolne susjede s argumentom "sorry ljudi, ali ovo je teritorij dobre stare Bijele/Velike Hrvatske".
Hrvati su medjusobno razliciti kao Zidovi. Razliciti dijelovi Hrvatske su bili pod razlicitim stranim gospodarima. Prije Ljudevita Gaja, postojala su tri knjizevna hrvatska jezika (cakavski, stokavski i kajkavski), do 16. stoljeca koristena su tri pisma (glagoljica, cirilica i latinica), Hrvati su trenutno autohtoni u sedam drzava; Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Madjarskoj, Rumunjskoj i Austriji (osma moze biti Italija, ali moliskih Hrvati ce ubrzo nestati). Da nema BH-Hrvata, Hrvata bi bilo jos manje, jer danasnje stanovnistvo Slavonije je 80% podrijetlom iz Bosne, a vecim dijelom stanovnistvo Dalmatinske Zagore takodjer (hvala ti Eugene Savojski, da tebe nije bilo, ne bi ni suvremenih Hrvata). U 20. stoljecu BH-Hrvati krpaju demografsku sliku Hrvatske. Nevjerojatno koliko nas je put demografski izvukla BiH.
Hrvati se medjusobno mrze po regionalnom kljucu. Hrvati se medjusobno mrze po kljucu partizan-ustasa. Hrvati se medjusobno mrze po kljucu Dinamo-Hajduk. Hrvati, vecinom s neopisivim gustom, mrze Zagreb. Hrvati pak mrze Istrijane, jer su se drznuli biti posebnim. To je nevjerojatno. Ispada da jedina dodirna tocka je to sto smo katolici (a Rim je tijekom povijesti imao toliko kretenskih planova s nama, ponajvise kao poligon za kretenske ideje rimskih biskupa i kurije o spajanju s pravoslavcima, sto se nikad, ali nikad nece dogoditi), te to sto nismo:
a) Slovenci,
b) Srbi,
c) Bosnjaci.
Nas identitet je na kraju ostao okljastren. Dok su u 19. stoljecu stvarno postojali Hrvati-katolici, Hrvati-pravoslavci (podaci s Ellis Islanda to zorno predocuju, tko ne vjeruje, nek nadje), Hrvati-muslimani (ruku na srce, vise medju visim muslimanskim slojevima, nikad medju muslimanskom rajom) i Hrvati-protestanti (uglavnom bivsi Slovaci), danas smo spali na katolike, kvazikatolike, ateiste i nest napornih protestanata. Strasno, ali jedina dodirna tocka danasnjih Hrvata je to da su im preci bili Hrvati-katolici.
Jedino oko cega se u Hrvatskoj moze naci konzensus je to da Pupovac i sudrug mu dr. Drakula Stanimirovic ne odcijepe dio teritorija, pa onda poludi Vesna Pusic, prvenstveno zato jer stvarno bi se urusio teritorijalni ustroj i pravni poredak Hrvatske, te svi skuze da vrag salu beru. Hoces-neces, jedino oko ceg se slazemo je to da se vise Srbima neda ovo malo teritorija sto smo skrpali nakon svih vrazjih okupacija i svih kolektivnih trauma.
Mislim, svi smo mi Hrvati. Cak vecina nacionalnih manjina su de facto Hrvati. Istina, barem 1/3 stanovnistva boli neopisivo kurac kaj su po narodnosti i kaj su po religiji, sto ako smo za nekakvu demokraciju, taj stav moramo duboko postovati. Te naravno 1/10 stratetski rasporedjenih Jugoslavena, koji trube za toj svojom jebenom Jugom i jebenim komunizmom, za jebenim samoupravljanjem. Ali nekako ipak postoji nekakvo vezivno tkivo, koje ja, osim da smo katolici, ne mogu uhvatiti ni definirati. "Mi Hrvati". Ja nemam pojma sto to znaci. Ja sebe kao Hrvata mogu definirati. Cak se netko i slaze s tim sto ja podrazumijevam po tim pojmom. Ali vecina ne. I svatko ima svoju definiciju. A tragikomicno je da se te definicije jednostavno medjusobno ponistavaju.
Izjedamo se zadnjih godina kao najgore budale. Ja nisam poklonik sjevernokorejskog modela jedinstva, tj. da svi mutavo masemo sa zastavama, klicemo domaji i izvodimo kolutove za voljenu nam domovinu. Ali stvarno priznajem, bilo bi lijepo kad bi smo mogli naci konzensus koji mi vrag tocno hocemo od hrvatske drzave, koji je smisao hrvatske drzave (osim da nije glavni grad Bec, Budimpesta, Beograd, pa ni jebeni Brüssel), jer se trosi energija na to da je za sve kriv Zagreb, ako nije Zagreb, onda je Istra, ako nije Istra, onda je Dinamo, ako nije Dinamo, onda je Hajduk.
Imali tko kakve ideje?
Pero Panonski
Post je objavljen 28.06.2010. u 09:54 sati.