Da, baš tako...Dobro ste pročitali...Naroda...Velikim slovom...A vi pogodite na koji to Narod mislim : )
Ovaj vikend sam imala zanimljiva duhovno-spoznajna iskustva...O svemu ću više pisati, popraćeno fotkama, sljedećih dana, kad nađem malo više vremena...
Uglavnom, vraćajući se sa subotnjeg hodočašća u Aquileju, putem posjetivši dvorac Duino, uživajući u krasnom pogledu na taj dio Jadrana, netko je oduševljeno komentirao: "Pa naravno, nije Rilke bio bezveznjak!" - što mi je bilo užasno smiješno...
Rilke - zanimljiv lik
I Rilkeova poezija
A ja sam čitajući i doživljavajući sve to, pokušavala pronaći neke dodirne točke, između Crkve, Rilkea, duhovnosti, umjetnosti...Razmišljaljući kako bi bilo super organizirati kao nekad, te neke kulturne krugove - obilaziti europske znamenitosti, širiti obzore...
Svog Duhovnika sam čak pitala - što je onda s Rilkeom, obzirom na nedvojbenu nadahnutost njegova djela, uz istovremeno buran i strastven boemski kulturno-umjetnički život (samo pročitajte čitav životopis na gornjem wiki linku - stvarno je bio nevjerojatan...I očito neodoljiv brojnim ženama...)...A moj duhovnik mi ionako obično ne odgovara na moja retorička pitanja, nego me šutnjom potiče da sama dođem do zaključaka...
Uglavnom, još se nisam potpuno oporavila od svih tih dojmova i utisaka, a već sam se našla u nedjelju, kod Limskog Kanala, na jednoj mladoj misi...I to baš na 7. godišnjicu p. Lukine prometne nesreće, koja nije obilježila čitav njegov život, nego i mnoge druge, pa na neki način i moj, te sam naravno i nakane za njegov oporavak (onaj Pravi!) uključila u to svoje hodočašće i mladu misu, javivši mu se porukom, a ovaj put se čak i on uspio probiti do mene, krasno mi napisavši (Bogu hvala! Sve će doć na svoje - kažem ja vama!) - "Isus je jasan. Treba odlučno ići naprijed! Ne osvrći se na probleme nego: NAPRIJED! "Pusti neka mrtvi pokapaju mrtve". Tebi neka Bog bude jedino utočište, oslonac i utjeha."...Tako je! I znam i sigurna sam da će i p. Luka jednog dana sve shvatiti...Ostaviti mrtve, i vratiti se - Živima!!! Čula sam se i s njegovom sestrom Marom, zajednički molimo za jednu djevojku, zajedničku poznanicu, koja je nedavno isto teško stradala u jednoj prometnoj nesreći, u Francuskoj...Ovih dana je trebaju dovesti u Zagreb, na daljnji oporavak, pa je se i vi sjetite...Ona ima 26 godina, zove se Ivana - i njena nebeska zaštitnica je sv. Ivana Orleanska! Snažna žena, velika svetica i moćna zagovornica, kojoj se i ja često posebno utječem i molim, pa sam sigurna da će i naša Ivana to sve uspjeti nadvladati, sretno stići, i - uspješno se oporaviti...
I tako sam s prijateljicom Josipom sretno stigla i do te mlade sv. mise, koja je bila prepuna raznih iznenađenja i nadnaravnih Božjih zahvata...Jedno od iznenađenja bilo je kada je mladi svećenik, domaćin, specijalno s oltara pozdravio Josipu i mene, i pohvalio nas kako smo se na mladu misu njegova mlađeg kolege svećenika potrudile doći čak iz Zagreba...A i nije bila mala stvar - ipak smo putovale 4 sata, i sretno i na vrijeme stigle...I doista se duhovno isplatilo, u svakom pogledu...Na ljeto idem na još jednu mladu misu, 14. 8, i na jedan puno dulji i dalji put, jednim drugim prijevoznim sredstvom, ali o tom po tom...Vi samo molite za sve ovogodišnje mladomisnike...
A naš istarski velečasni Alen, i njegov životni put bio je prepun iznenađenja, i pouka za svakoga od nas...Kako je i on pripadnik neokatekumenskog puta, koji obiluje novim duhovnim zvanjima, i brojnim obiteljima, koje podržavam, jer po plodovima se prepoznaju, zar ne, iako se nikad nisam uspjela saživjeti s njima, niti postati dio njih, uz sve druge aktivnosti, koje mi nekako više leže, imam brojne prijatelje, među njima, i doista ih sve cijenim...
Neokatekumeni su poznati i prepoznatljivi po iskrenom i otvorenom iznošenju svojih osobnih priča, i milosnih zahvata koje je Bog činio i čini u njihovim životima...Tako je i naš Alen, od života jednog običnog, ateističkog mladića, kojem je Crkva bila nekako nepoznata i strana, uz razne životne padove i pogreške, nekako pomalo sazrijevao, shvaćao i obraćao se, da bi baš preko neokatekumena, s kojima je stupio u kontakt, upoznao bit Crkve i Otajstva vjere, koja su ga neodoljivo privukla, toliko daleko i duboko - da je evo sada postao i - Svećenik! Velečasni!
Nekako mi je bilo neobično tako ga nazivati, obzirom na sva iskustva o kojima nam je u propovijedi govorio, i njegovu mladost - niti 30-ak godina...Ali, ipak, uspjevši mu se tako obratiti, i svladati taj nekakav blagi unutrašnji otpor prema tome, Bog je i mene podučio - kako doista treba cijeniti i poštovati svakog svećenika, i svakog čovjeka, jer ni svećeniku, ni običnom čovjeku, veličinu ne daje ono ljudsko i ono njegovo, nego ono čudesno, nadnaravno i božansko, u svakome od nas...
Istovremeno sam pomislila, kako mnogi koji su odgajani u vjeri, nikada je nisu doista iskreno i duboko prigrlili, i čak su se udaljili od Crkve i otpali od vjere, dok Bog evo zove i čini čuda baš po ljudima i ili čak cijelim obiteljima, koji su bili daleko od njega, i nisu imali Milost na vrijeme ga upoznati...
I na kraju mi je palo na pamet, kako je doista sve u Božjim rukama, život svakog pojedinca i svakog naroda...Čitavog naroda...Ljudi se po svojim slabostima i grešnosti mogu i smiju udaljiti od Boga, ali on se nikada ne udaljava od njih...Niti od jednoga od njih...I samo je pitanje trenutka, kada i po čijim riječima ili djelima se netko može apsolutno obratiti...
I čak - postati - Svećenik!!!
I kao što iz poštovanja ljubimo ruke, našim Biskupima, tako sam jučer - prvi put, s dubokim poštovanjem (prema Bogu, koji čini čuda) poljubila ruke i otvorene dlanove jednog Mladomisnika...Kao što običavaju činiti u neokatekumenskom putu...
Primivši nakon toga - Njegov blagoslov...Božji blagoslov...Svakome od nas...I svima nama...
Čitavom Narodu!
Bogu hvala!
Post je objavljen 28.06.2010. u 09:10 sati.